Predsjednički kandidat interneta
Objavljeno: 21 srpnja, 2012 Filed under: Uncategorized 8 komentaraOvo ide za ekipu koja nije zadovoljna Josipovićem, naravno. Aktivističku scenu koja je ljuta na establishment, koja vidi snagu u narodu. I mudrost isto tako.
Pitanje za ekipu: Možemo li mi pronaći kandidata koji će biti toliko dobar, da bismo bili toliko motivirani da glasamo za njega, umjesto za Josipovića. I da ga otfuramo u drugi krug.
Na prošlim izborima imali smo tako samo kandidate establishmenta. Možda pokoji padobranac, ali bez šire političke podrške, znači nebitan lik.
E sad. Kada bismo hipotetski mogli pronaći svog kandidata, taj ne bi bio iz establishmenta, a imao bio širu podršku. Znači nešto što još nismo vidjeli.
No, vjeruje li netko od vas da mi možemo naći takvog kandidata koji će biti bolji od kandidata establishemnta? Od Ive Josipovića?
Ivo Josipović je čisto usputno govoreći, dobio 32,4% od 44% izašlih na izbore u prvom krugu. Iliti 14,3% ukupne glasačke populacije. Ne zvuči toliko puno.
No. Problem. Kada na netu komuniciramo i kada smo ogorčeni na rad Vlade, čim malo ubodemo dublje, ispada da se niti mi međusobno pretjerano ne slažemo, imamo masu međusobnih sporova, često si nismo pretjerano niti dragi. Ima tu fašistoida, europejaca, sebičnjaka, komunjara, anarhista, negatora. U biti smo vrlo različiti i postavlja se čak i pitanje, jeli Ivo Josipoviž zapravo idealan kandidat, neki kompromis među svima nama?
Koliko god nam se taj kompromis ne sviđao.
Jeli to moguće i možemo li mi takvi različiti i suprotstavljeni, naći boljeg? Ili možda bolje? Za svakoga po nešto, samo da je atraktivan za više od 15% hrvatske populacije.
Pisao sam nekada o javnoj raspravi kao počelu demokracije. Ideji da eto svi zainteresirani netizeni pokrenemo javnu raspravu o nekom važnom političkom pitanju. Da počnemo eksperimentalno koristiti opcije demokracije i njezinog jakog alata, široke rasprave.
https://gpgale.wordpress.com/2010/03/27/kako-realizirati-javnu-raspravu-dobrovoljci/
Kad se bacimo nazad na taj detalj ideje javne rasprave, hajmo pogledati što bi to bilo atraktivno za prvu pravu javnu raspravu? Nešto što će nam biti korisno, nešto što će biti relativno jednostavno i jasno. Nešto što će biti potencijalno atraktivno.
Onda pitanje, ako ekipa ne može izabrati jednu osobu kroz javnu raspravu da bude predstavnik (ili ajde, dvije, tri). Što može pobogu? Možemo pričati o zakonu o oplodnji. Ili o micanju PDVa na 22%. Samo, to su već znatno zahtjevnije teme. A i rezultat je upitan. Šta i ako raspravimo? Opet moramo koristiti alate da to realiziramo.
Ovo je pak direktno postavljeno u sistem. Imaš izbore i imaš prvog predsjednika koji je produkt javne rasprave.
Potencijalno atraktivno. No pitanje ostaje, jeli to izvedivo?
Možemo li mi aktivisti kroz raspravu o tome kakvog predsjednika želimo, preko potrage za kandidatima koji bi ispunjavali kriterije (ili obratno?), preko afirmacije do odabira, doći do nekoga dogovora?
Jesmo li mi inicijalno zreli za donošenje političkih odluka koje su oformljene raspravom, kompromisima (o da, šta ste mislili?), usporedbama, dogovorima, doći do zajedničkog kandidata?
Mogao bih pitati naravno bilo šta, jesmo li sposobno donijeti bilo koju političku odluku iza koje će stajati više ljudi, više aktivističkih grupacija? Ili je politika ipak prezahtijevna (da nije, svako bi mogao biti političar?)
Ili je možda Ivo Josipović zapravo naš ukupni presjek ma koliko nam to mrko izgledalo kao stvarnost.
Ova misao mi se tako par dana mota po glavi i nisam siguran. Nekako mi djeluje da smo ipak ukupno nezreli za raspravu, za pregovore, kompromise i dogovore. Nekako je lakše i ljepše derat svako svoj film uzdignuta nosa, jeli. Više kao metoda ispuhivanja frustracija, jeli.
No, opet se pitam, što je zapravo hrvatska realnost? Možda je slika ljepša, a ekipa spremna i voljna krenuti neutabanim stazama demokratskog odlučivanja. Ne znam. Ali me zapravo interesira.
Volio bih ćuti pokoju od ekipe. Jeli takav projekt moguć? Pronaći kandidata koji će biti atraktivan kao Josipović ili čak i više? Jesmo li mi jači od Josipovića ili bi možda bilo dobro da se pomirimo sa stanjem kakvo jeste, jer realno nismo sazreli za bolje? Recimo i da krenemo tim putem. Dokle bi dogurali? Gdje bi zapeli? Šta bi nas zaustavilo u pronalasku željenog kandidata? Jel bi bilo dovoljno kvalitetne ekipe koja bi mogla među svim tim željama dogovoriti zajedničkog? I kako bi to uopće mogli isfurat? 🙂
Gpgale's Blog 
uh…po meni se radi o tome da nema tog nekog ko je strucan, plemenit (human), a u isto vrijeme i dovoljno ambiciozan da bi uletio u politicku orbitu. uvijek nesto od nabrojenog fali. uglavnom ne fali ambicioznosti i zedi za vlascu (POWER). toga ima napretek. isto ka sta ces rijetko naletit na nekog ko je i mudar i dobar. kombinacija neprocjenjive vrijednosti. mozda bas zato sta je rijetka. osvijesteni i educirani gradani nece bas tako lako pogrijesiti u odabiru. u prvom redu nece ni propustit sam proces odabiranja (tocerec’ glasanja). ispada da nismo jos spremni. za mi je, nadan se da grijesin. pozdrav i hvala na blogu. keep up the good work 🙂
e da, hvala na clanku o refrendumskom ustanku. pogodija si usridu. 🙂
Meni je Linda jednostavno navjerovatno da ne postoje ljudi koji ce biti spremni biti dosljedni na politickoj funkciji. Dosljedni u bilo cemu, osim u lizanju guzica medjunarodnih centara moci.
Mozda je tako prije svega problem upravo u nama sto ne znamo uspotaviti prioritete (ne moze biti savrsen, ali bome moze i mora biti bolji), pa onda ili po inerciji glasamo za ofucane ili ne izlazimo na izbore.
Tu i mediji rado obicno krenu s gađenjem, sto nije problem kada ekipa ne zna sto zapravo hoce.
Pa tako, dok se mi ne dogovorimo sta hocemo (ali utemlejeno na razumu i spremnosti da radimo presedan po presedan, a ne ili savrseno ili nista (sto je tipicna uvaljotka da se nista ne poduzima)), nema nam dalje.
I hvala na pozitivnom percipiranju RU -)
No, vjeruje li netko od vas da mi možemo naći takvog kandidata koji će biti bolji od kandidata establishemnta?
Da,vjerujem..!
I ne samo to nego i puno vise..!
Samo jos naci dovoljno ljudi koji su spremni krenuti u potragu .)
Like. 🙂
Josipović je prošao na sreću, jer je izgledao kao uglađena elita s razumijevanjem širim od staklenog zvona pod kojim je odrastao, jer se kao pseudoateista, pseudoliberal i pseudoumjetnik isticao od ostalih ekonomskih mutikaša s kupljenim diplomama, iako su i njega i prije izbora žestoko blatili konzervativci. Josipović i sada ne bi bio nikakav problem, čak i nakon što su ljudi shvatili da ima veze sa zampom i sličnim smicalicama, da je nastavio udarati po disfunkcionalnoj vlasti, kako je to činio protiv HDZ-a. Umjesto toga, ovi dodaci kod prefiksa ‘pseudo’ naglo su otpali, a on je ostao pseudo. Što mi je žao.
Jose Mujica predsjednik je Urugvaja koji jest i ponaša se 100% drugačije od apsolutno svih drugih predsjednika, a njegova država nema apsolutno nikakvog deficita otkada ih predstavlja u svijetu, dok je istovremeno po ljudskim pravima najrazvijenija. Mujica je odrasao u siromašnim uvjetima, tokom života bio je u ljevičarskoj borbi za drugačiji sistem i pretrpio je političku nepravdu, zatvor i mučenje. Mujica je određene kvalitete čvrstog karaktera stekao tim putem. Je li za predsjednika potrebno imati zatvorsko iskustvo, aristokratsko iskustvo ili mešetarsko iskustvo nisam siguran, ali sam siguran da bi relevantnije trebalo biti koliko se osoba čini poštenom, racionalnom, transparentnom, predanom i kritički nastrojenom, a ne ima li potrebnog znanja nekoga negdje predstavljati. Ima li stav – ostalo će naučiti. Naša zemlja prije svega treba ljude koji su obratna slika svega što nas danas a) vodi i b) zastupa.
[…] uvod prosljeđujem link na Predsjednički kandidat interneta (link2), Predsjednički kandidat interneta 2. dio i facebook grupu Predsjednički kandidat […]