O nepostojanju slobodnih medija u Hrvatskoj i utjecaju neslobode medija na hrvatsku javnost

Nedavno sam pokrenuo temu o izboru internetskog kandidata za predsjednika RH. Tu i tamo je naišao pokoji komentar “a koga bismo mogli uopće izabrati”? Nakon takvog konsterniranog pitanja 99% ljudi je odustalo od daljnjeg promišljanja zbog nedostatka ideje, volje i intelektualne lijenosti.

Na facebooku slična priča. Svima je poznata ona sjaši Kurta da uzjaše Murta i onda opet velik interes ekipe za novim predsjedničkim kandidatom Kolindom Grabar Kitarović. Podsjećam naravno nadobudnu ekipu kako se radi o vojniku partije koja je uništila Hrvatsku, ekipa priznaje, ali kaže “a koga bismo uopće mogli izabrati, kada nemamo izbora?” I onda u svojoj intelektualnoj lijenosti, u nedostatku ideje i volje, počne doživljavati Kolindu kao ozbiljnog kandidata.

Ukratko, ovo je rezultat nepostojanja slobodnih medija.

Uđimo lagano u analizu stanja.

Ljudi su generalno izrazito intelektualno lijeni. Kada mediji uporno nude dvije opcije i koriste iste meme (isti ljudi, iste ideje, iste misli, iste usporedbe), ljudi po Orwelovom konceptu novogovora jednostavno više ne znaju razmišljati izvan medijskog konteksta.

Čak i kada imamo pojednice koji će širiti intelektualne dosege političke artikulacije, ukoliko isti koncepti nisu medijski plasirani, govorimo ukratko o stranom jeziku političke kulture. Nečemu nerazumljivom, nečemu što eventualno govori jako mali broj ljudi, nečemu neinteresantnom jer ne zadovoljava osnovnu kategoriju jezika – sporazumijevanje.

Temeljni problem hrvatskog društva upravo je u ovome detalju. Ljudi su zbog dirigiranih medija izgubili sposobnost kritičkog mišljenja i kao takvi su i oni najveći aktivisti i mislioci zapravo samo ovce.

Sljedeće pitanje koje postavljam jeste kako uopće artikulilrati neslobodni medij? Odgovor je zapravo vrlo jednostavan. Upravo zatvaranjem prostora od novih političkih mema. Uzeti ću i primjer Tomislava Klauškog kao jednog popularnog i poštovanog kolumniste, ali zapravo osobe koja upravo predstavlja kvalitetan primjer jednog novinara establishmenta.

Naime, Klauški ukratko samo komentira unutar priznatoga konteksta. Klauški ne unosi nove vrijednosti, ne širi polje mema, ne širi polje mišljenja. Njegove kritike ma kako kvalitetne bile uvijek se odnose upravo na kontekst novogovora.

Index.hr kao medij je ukratko još ekletantniji primjer jednog režimskog portala. Ne postoji prostor za nove meme (osobe, ideje, usporedbe), ne dozvoljava se prostor drukčijem od onoga iz uhodane prakse bilo kakvo postojanje.

Uzeti ću sada za primjer facebook aktiviste, onu ekipu koja je organizirala sve dosadašnje prosvjede uopće vrijedne spomena. Razgovarao sam sa nizom urednika raznih kvazislobodnih portala na netu i igrom slučaja nije postojao nikakav interes da se ekipe prate, da im se osigura medijski prostor, da javnost počne širiti perspektivu o postojanju ljudi koji eto nisu isti, koji nisu Kurta- Murta tandem, koje ne plača Država, koji nisu institucionalizirani koji su ukratko slobodni.

Od Babića na dalje, interes za osiguranje bilo kakvog medijskog prostora alternativnim područjima ukratko je nula. OK, postoje tu i tamo dežurni redikuli ala Lošo, Kulić i slično koji služe kao strašila za istrenirane mediokritete. Ali to je to.

Jasno, uredništvima je daleko interesantnije imati stalnu plaču sa strane neke struje unutar establishmenta, kinticu za medijsku šutnju, osiguranu korektnu egzistenciju, umjesto da ulaze u polje nepoznate borbe za ideju slobode misli i novinarstva. Umjesto toga svi primjećuju kako je novinarstvo umrlo, jasno te misli upravo izlaze iz pera tih istih zombija-novinara.

Tako danas imamo brižno tetošena dva pravca. Prvi koji puši čak i Jutarnji i drugi koji prezire Jutarnji i puši Klauškog u poziciji destruktivne kritike (ala šminkeri i pankeri nekada). Jasno, rješenja za ovaj nedostatak intelektualnog potencijala može biti samo ako ciljano počnemo razvijati ciljano suprimiranu slobodu misli, ako maknemo naočale i kreiramo same slobodne medije kao bastion političkog opstanka.

U suprotnom koliko god bili kritični, sami sebi suvisli i moćni, u političkom kontekstu novogovora, ostajemo zarobljeni u Murta-Kurta obrascu, odnosno tonemo u sveopću propast.

Riješenje – moramo potaknuti razvoj slobodnih medija kao nulte faze političkog oporavka društva

ograda
1. Klauški unosi vrijednost kritike unutar konteksta Murta-Kurta. Znači sloboda na lancu.
2. Kulića priznajem kao interesantnog lika, ali dok se pojavljuje kao izolat on će ostati redikul


One Comment on “O nepostojanju slobodnih medija u Hrvatskoj i utjecaju neslobode medija na hrvatsku javnost”

  1. Dobro odmjereno i sa riješenjem koje je smisleno


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s