Put Istine

Kada to napišem, zvuči kao da sam upravo postao nekakav mesija. A stvari su toliko banalne.

Problem priče o istini je što su neke stvari toliko sustavno zakomplicirane, da su banalne stvari poput istine postale metafizika, a ne vrlo životna stvar.

Da demonstriram koliko je priča koja dotiče istinu zakomplicirana, većina ljudi uopće ne bi mogla niti definirati riječ koju koristi u svakodnevnoj praksi. Većina ljudi ima više nekakav senzibilitet, ali zapravo nemaju pojma što kažu kada kažu da je nešto istina.

Pa da krenemo redom. Definicija Istine.

Istina je ono što je sukladno činjeničnom stanju.

Ovdje odmah moramo utvrditi sintagmu činjeničnog stanja. I što to znači. To za početak utvrđuje da postoje stvari izvan našeg subjektivnog doživljaja. Dakle, s nama i bez nas, s našim dojmovima i bez naših dojmova, neke stvari postoje, su tu i oblikuju stvarnost.

Činjenično stanje i intuitivni doživljava većine ljudi je takav da priznaju ideju činjeničnog stanja. Postoji mali broj ljudi koji misle da je sve ovo san ili njihova projekcija, ali samo mali test zakona fizike vrlo jasno ukazuje koliko je ta samouvjerenost bespredmetna.

S druge strane, ljudi koji priznaju činjenično stanje, priznaju i banalnosti poput gravitacije i neće probavati mogu li poletjeti ako skoče s desetog kata. Dakle, činjenično stanje je nešto što zapravo ljudi koji nisu odlijepili priznaju. Dio njih koji ne mogu povući crtu jer su im mentaliteti neodlučni oko ičega, bit će rezervirani, da eto slučajno ne bi ispalo da mogu poletjeti s desetog kata.

Beskičmenjaci.

Ostala ekipa priznaje činjenično stanje.

I sada mali skok do istine. Veliko ili malo I, nije bitno. Svaka misao, svaka tvrdnja, svaka ideja, svaki zakon, svaka apstrakcija koja nije mjerljiva i opipljiva kao činjenično stanje, a sukladna je istome je istina.

Naravno, svakim trenutkom života mi imamo više dostupnih činjenica. Sama znanost npr. Upravo utvrđuje i provjerava istinu kroz eksperiment. Postavlja neku ideju i tezu i provjerava činjenično stanja kroz eksperiment. I tada utvrđuje jeli ono za što su smatrali da je istinito, prošlo test ili nije. Ako jeste i dalje će odgovarati ideji istinitosti, mada smo svjesni da će novi set činjenica vrlo moguće opovrgnuti ono za što smo smatrali da je istina.

Da zaključimo ovaj pasus.

Istina je ono što je sukladno činjeničnom stanju. Prošlom, sadašnjem i budućem. Mi imamo uvid u prošlo i sadašnje činjenično stanje, ali nemamo uvid u buduće činjenično stanje. I upravo zato ne možemo nikada sto postotno tvrditi da je nešto istina sama. Možemo biti uvjereni, možemo utvrditi da je sukladno postojećim saznanjima, ali sutra nove činjenice mogu opovrgnuti poziciju istinitosti tvrdnje, pozicije, ideje.

Istina je dakle ideja opće sukladnosti s činjeničnim stanjem.

I sada dolazimo do puta istine. To je upravo to. Život u sukladnosti s činjeničnim stanjem. Gdje se naravno ne bojimo vršiti eksperimente i provjeravati teze, odbacivati ono što nema temelje, graditi se na onome što ima, sve dok ne dođu nove činjenice koje će nam dodatno pojačati utemeljenje ili eliminirati slabu kariku koja nije istinita i koje nije sukladna činjeničnom stanju.

Mi se ovdje kontinuirano izlažemo vanjskom svijetu upravo kako bismo se približili istini kroz prihvaćanje činjeničnog stanja.

No postavlja se pitanje, zbog čega idemo putem istine?

Zašto ja idem putem istine?

Banalno. Još kao mali sam se opekao na stvarnost. Još kao mali sam primijetio da moje sanjarenje, ako nije utemeljeno na činjeničnom stanju, rezultira vrlo bolnim otrježnjenjem prije ili poslije. I onda sam sebi rekao, OK. Idem se suočiti sa istinom.I idem se graditi u istini.

I tako, gledam, učim, razmišljam, provjeravam i gradim set vrijednosti i stavova i sve ideje su kontinuirano na kušnji. I kroz vrijeme mi cijeli um postaje sve konzistentniji, sve je veći integritet, vrijednosti i ideje koje me grade na testiranju su svakodnevno i vrlo su utemeljene.

Rezultat je koliko god to čudno da bilo, povećanje sklada s okolinom. Bez obzira na intelektualnu rabijatnost, ja sam u miru. Jer sam u skladu s činjeničnim stanjem. A onaj dio koji nije takav, otvoreno ga konfrontiram dok se i tu ne usuglasim. Usklađenost uma i duha sa svijetom. Blaženstvo. I na kraju krajeva i ljubav. Jer ne možeš ljubiti iluzije. No i to ću pojasniti naknadno.

S druge strane, ljudi koji žive u svojim svjetovima, obično prepumpanog ega i uvjerenja koja uopće nemaju veze s činjeničnim stanjem. Njima je okolina neprijatelj. Svaki doticaj s okolinom njima je prijetnja. Tim ljudima nesklad je svakim danom sve veći. Nemir je svakim danom sve veći. Nesreća i trajno nezadovoljstvo kao posljedica trajnog sukoba između njihova unutarnjeg svijeta i okoline.

To su ljudi koji ne mogu živjeti, ne mogu disati, ne mogu se opustiti, ne mogu se prepustiti, ne mogu voljeti. Jer su u strahu. U strahu da im kontakt sa stvarnošću ne razbije iluzije u kojima žive. Vrlo nesretni ljudi. I kako život ide, sve zatvoreniji, sve ogorčeniji, sve nesretniji i u sve većem strahu.

Umjesto da su se izložili i da su prihvatili sudbu i saživjeli s njome od prvog dana, da su u činjeničnom stanju i istini naišli na temeljni element vlastite izgradnje, oni su se sakrili od neminovnosti.

Put istine. Vrlo banalna stvar kojom se kreće svaka osoba koja je svjesna da je sklad moguć jedino kada se ne bojimo okoline. Kada je prihvaćamo upravo kao takvu kakva jeste. I tada možemo udahnuti život i živjeti punim plućima bez straha od neminovnosti. Jer ona je tu koliko god bježali od nje.

Tako dva puta, put iluzije i put istine. Razlika je da prvi put postaje sve veći teret osobi koja je taj put izabrala. Na početku je taj put vrlo šarmantan i zavodljiv, ali poslije se cijela energija ulaže kako bi se zaštitila iluzija. A put istine kontinuirano nas gradi, učvršćuje, širi vidike i dozvoljava nam da na jakim temeljima odemo puno dalje nego što je otišao itko prije nas. Paradoksalno, ali je tako.

Beskonačna su polja gdje obitava istina. I sva su u skladu i harmoniji. Tako je rezultat puta istine ispunjen život, bogat život, ogromno polje postojanja i sklad s cijelim svijetom, Nema tog puta koji može ponuditi toliko puno kao običan put istine. I to su eto prebacili u polje metafizike, a banalna stvar da ju je svaki iole mudar čovjek prepoznao od kada je vijeka.



Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s