O aktualnoj ekonomskoj krizi i njezinoj srži – korupciji

Objavljeno: 29 siječnja, 2012 | Autor: | Filed under: Uncategorized | Tags: , , , , , , | 3 komentara

Zadnje desetljeće predstavljalo je vrhunac snova za svakog dovoljno beskrupuloznog i povezanoga igraća na svjetskom nivou. Zahvaljujući što korupciji, što općoj nekompetenciji vlasti, bankarski sustav sa partnerima osigurao je oazu opakog bogaćenja.

Deviza je bila – rizik vaš, profit naš.

Zaleđe koje je svakog tko je bio u igri jednostavno tjeralo na pronevjeru tuđeg novca, jer takva je bila igra. Logika je jednostavna. Dat ću lovu koju mi nećeš moći vratiti, ti ćeš je okrenuti par puta da ne mogu naplatiti potraživanja. Ja ću bankrotirati, a država će uletjeti sa lovom poreznih obveznika. (ok, Island je odbio ovu igru)

Naravno, kasnije ćeš mi kompenzirati prema dogovoru. To nećemo napraviti samo nas par, već ćemo rasporediti na cijeli establishment, jer pobogu radi se o najvećoj pljački u povijesti i treba nam ekipa za zataškavanje što košta. Govorimo o 14 trilijuna dolara. Preko 2 000 $ po svakom stanovniku na kugli zemaljskoj. Uključujući naravno i gladnu Afriku što preživljava s 1$ dnevno.

Prekrasna igra financijske oligarhije koja nam je osigurala procvat novog sporta, mega yachtinga. Broj novoizgrađenih mega yachti zahvaljujući ovim igrama eksponencijalno raste, dosta ekipe je osiguralo generacije iza sebe.

Uglavnom, nakon što je vlast na svjetskom nivou kroz snažne lobističko-korupcijske mreže osigurala ove bizarne zakone poticanja opće financijske pronevjere, države i oni isti političari koji su potpisivali te zakone i koji su odgovorni za takve radne okvire, uzeli su lovu od svojih građana kako bi podmirili nastala dugovanja kroz ovu veselu igru.

Tako je Obama bez trzaja dao 700 mld dolara poreznih obveznika FEDu s tim da se odriče prava da ima uvid u situaciju s obzirom da se prošli puta nisu baš pokazali.

I tu sada ulaze u igru mediji, agenti provokatori i zataškavanje cijele priče. Umjesto da se zahtijeva politička odgovornost za pronevjeru najveće novčane mase u povijesti, tema se prebacuje na konfuzne ideološke parametre. Spominje se kriza kapitalizma, potreba za promjenom ekonomske paradigme, uvode se radikalne ideologije koje osiguravaju podjele u narodu i impotenciju mase, potiču se masovni pokreti utemeljeni na neartikuliranim fantazijama.

Dobro plaćeni ekonomski kritičari establishmenta glume oporbu pričajući o Marxu ili Friedmanu, bitno je što dalje otići od najjednostavnijih načela koje nemaju veze niti sa jednom ekonomskom doktrinom (rizik vaš profit naš), već isključivo sa političkom korupcijom.

Pa tako, kada vidim velike naslove o povratku Marxa, o krizi kapitalizma, o radikalnim ideološkim promjenama bilo kojeg oblika, kada se ne spominje odgovornost za konkretne zakone koji su uzrokovali podlogu za ovu pljačku, pitam se jedino koliko dobije love autor tog članka od nepoznatih izvora.

Jer šteta igrat za ekipa koja sada gušta u dobro odrađenom poslu, zataškavati jednostavne parametre za tu istu ekipu, a ne pokupiti niti malu pinkicu.

Šteta brate.
ps. nisam ekonomist, samo znam tablicu množenja do 100
pps. molim faktografske korekcije s obzirom da je tekst pisan po sjećanju.

Katedrala i Bazar – politički osvrt

Objavljeno: 16 siječnja, 2012 | Autor: | Filed under: Uncategorized | Tags: , , , , , , , , , , , | 1 komentar

Kultno djelo Erica Raymonda predstavlja svojevrsni manifest organizacijske paradigme programiranja u open source-u.

Mada se djelo bavi više trikovima i savjetima uspješnog vođenja open source projekata, ključna opaska usporedbe katedrale i bazara kao razlike između zatvorenog i otvorenog koda predstavlja dobru paralelu razlikovanja između JOT ideologije i ideologija predinformacijskog doba.

Katedrale u programiranju predstavljaju velebne zatvorene projekte koji dobro funkcioniraju, ali bi ih svako otvaranje ili pak hakiranje ozbiljno ugrozilo zbog jednostavnog fenomena koji linus (tvorac linuxa) definira ovako.

“given enough eyeballs all the bugs are shallow” (slobodan prijevod – uz dovoljno očiju svi problemi postaju plitki)

Problem ideologija predinformacijskog doba je što iste nisu bile kreirane uz kritičku podršku svekolike javnosti, već su glavni ideolozi gradili idejne katedrale na relativno slabim temeljima. Okruženi obično grupama koje su se međuindoktrinirale u procesu stvaranja ideologija, dobivali bismo ideološki pandan zatvorenog koda koji u otvorenom sustavu ne može preživjeti.

Za primjer, usporedimo kritičke potencijale današnjice kada smo u kontaktu sa desecima i stotinama ljudi s kojima nismo prolazili indoktrinacijske seanse, gdje svaki tekst ukoliko smo otvoreni obrađuju, kritiziraju, prate deseci i stotine očiju, u odnosu na primjer Marxa kada je bio osuđen na male skupine međuindoktrinata i pokojega slučajnog promatrača sa strane.

Jasno, nije to problem samo Marxa već i cijele škole filozofskog mišljenja koje se generalno temelji na referenciranju neupitnih referenci prethodnih snažnih autoriteta, bez da je u kreiranju tog mišljenja sudjelovalo 5% kapaciteta koji su nam danas svakodnevno na raspolaganju zahvaljujući općoj internetizaciji društva.

Tako danas imamo niz indoktriniranih grupacija koje su ušle u otvoreni sustav JOTa koje u tom sustavu jednostavno ne prosperiraju, već bivaju rastrančirane od mase očiju koje ugrožavaju temeljne postavke tih katedrala misli. Govorili mi o nacionalistima, komunistima, katolicima, hegelovcima.

Katedrale misli utemeljene na objektivno skromnom poznavanju ukupne stvarnosti kao i u programiranju predstavljaju nepremostiv problem, jer se na trusnom tlu bazara koje propituje svaki kamen od temelja realno ne mogu održati. Nisu kompatibilne sa milionima očiju što nisu izašle iz istog indoktrinacijskog bazena.

Današnja opća prije svega politička kriza uzrokovana je upravo ovim fenomenom.

JOT komunikacijska paradigma čiji smo svi mi protagonisti, nije kompatibilna sa zatvorenim sustavima na kojima još uvijek obitava naš politički proces, a rezultati su opći pad vjerodostojnosti i legitimnosti cijelog političkog sistema. Na toj postavci možemo zaključiti kako doba opće informatizacije koje je omogućilo eskalaciju paradigme open sourcea zahtjeva i kompatibilan politički odgovor, koji pokazuje čitav niz paralela sa pokretom slobodnog softvera.

Mada je zatvoreni kod i dalje efikasan zbog mogućnosti instant gradnje bez suvišnog propitkivanja, otvoreni kod kreira neusporedivo stabilnija programska rješenja.

U političkom procesu za usporedbu, mi danas možemo vidjeti jednostavne eskalacije snage raznih zatvorenih grupacija nacionalista, anarhista, komunista, libertarijanaca i inih elemenata, no njihova snaga je ograničena i nesposobna nositi se sa političkom krizom u kojoj se nalazimo nacionalno i globalno (tko je uspio okupiti 100 000 ljudi na afirmativnom pristupu zbog kojih bi se nekome tresle gače?). Jer one su upravo dio te krize.

S druge strane JOT proces (bazar) mada je znatno sporiji, zbog neusporedivo artikuliranijih i čvršćih temelja, te same dedogmatizacije neupitne istine i njezinih samih temelja, osigurava održanje idejnih sustava koji su danas manji od katedrala, ali se ne urušavaju, već trajno prosperiraju.

Tiha voda brege dere.

I gdje smo tu mi? Na bazaru. A ako hoćemo prosperirati od bazara, bolje da naučimo logiku bazara.

Tako na političkom bazaru danas možemo vidjeti čitav niz branitelja neupitnih istina koje strani koja nije prošla istu indoktrinaciju djeluju nepodnošljivo bizarno. Oni ne prosperiraju. Mogu okupiti neke manje grupacije, ali ne mogu preuzeti primat.

Tu razlikujemo i pojedince koji u potpunosti uvažavaju postojanje šireg konteksta, različitog konteksta i kroz taj relativizam grade zajedničke temelje (politički kod) koji mogu podnijeti otvoreni kontekst.

U ovom trenutku možemo reći da ljudi otvorenog konteksta koji su svjesni da nema neupitne istine i da je nužno propitati svaki svoj stav, imaju savršenu podlogu za kreiranje političkog rješenja. Opcije koja do sada nije bila niti moguća zbog komunikacijskih razloga (pandan open source-u)

Vjerujem da je u optimizaciji dogovora unutar nove komunikacijske paradigme i političkoga stava, upravo i riješenje političke krize.

Druga opcija, zbog nekompatibilinosti sustava, de facto je eliminacija bazara, odnosno interneta. Kriza kojoj svjedočimo, tako će se svaki dan sve više produbljivati, sve dok ne kreiramo odgovarajuće političko riješenje koje će biti kompatibilno i uzroku krize, a to je bazar. U političkom kontekstu, informacijska revolucija (internet, sloboda informacije).

I zato primoran logičkim slijedom nove paradigme, dragi otvoreni ljudi svih zemalja, ujedinimo se i riješimo problem.