Kapitalizam, Istina i narativ

Imamo dva pojma, Kapitalizam i Istina.

Koristit ću ih kao primjer kako se kreira narativ, odnosno kako se usmjerava svijest i mišljenje ljudi kroz ova dva pojma.

Pristupit ćemo im prvo fenomenološki. Odnosno kako školovani filozofi pristupaju jednom, a kako drugom pojmu i kako grade cijelu strukturu mišljenja utemeljenu na tim pojmovima. Kada spomenemo pojam kapitalizam, nisam još vidio jednog školovanog filozofa da bi zaustavio razgovor i rekao, “definiraj kapitalizam”. Ne, umjesto toga, na temelju jednog zapravo nejasnog koncepta, školovani filozof ima kreiranu cijelu strukturu mišljenja.

On zna tko su kapitalisti, jeli kapitalizam dobar ili loš, što je odgovor na kapitalizam, što su problemi kapitalizma, kako izaći iz ralja kapitalizma i tako dalje i tako dalje. Cijela struktura mišljenja, cijela politička filozofija utemeljena na nedefiniranom pojmu.

Naravno, možemo i definirati vrlo usko dotični pojam. Ali to onda znači sljedeće.

Kapitalizam je ekonomski i društveni sustav u kojem su kapital, zemlja i sredstva za proizvodnju privatno vlasništvo;

Ako pogledamo ovu definiciju, odmah možemo utvrditi da recimo u RH mi imamo kapital, zemlju i sredstva za proizvodnju i u privatnom i u državnom vlasništvu. Ako pogledamo recimo SFRJ, bila je ista situacija. Imamo smo kapital raspoređen i u privatnom vlasništvu i u državnom vlasništvu.

Ali, mi smo iz “socijalističke” SFRJ prešli na “kapitalističku” RH. Hmh.

Ako krenemo inzistirati u razgovoru sa školovanim filozofom da pojam preciznije definiramo, da utvrdimo tko su to “kapitalisti”, zbog čega je RH “kapitalistička”, a SFRJ “socijalistička”, nastane velika zbrka. Jer se brzo utvrdi da već nakon prvog pitanja svaki od tih školovanih filozofa ima neko drugo viđenje cijele priče i da im ti “očiti” i “neprikosnoveni” pojmovi kapitala i kapitalizma zapravo nisu uopće jasni. Odnosno ostaju i sami zbunjeni oko toga što je zapravo kapitalizam i protiv čega se (u pravilu je školovani filozof borac protiv kapitalizma) zapravo bore.

Imamo dakle cijeli narativ utemeljen na pojmu koji zapravo nitko ne zna što točno znači. I zapravo kroz inzistiranje na definiciji pojma i daljnjoj upotrebi jasno definiranog pojma, cijeli narativ zapravo pada, jer se više ništa ne podrazumijeva. Cijela kula misli postaje kula od karata.

Sada se možemo prebaciti na drugi pojam. Vrlo važan pojam. Zapravo jedan od nekoliko ključnih pojmova uopće mišljenja. A to je pojam Istine.

Ako spomenemo pojam Istina, svaki će školovani filozof postaviti pitanje “a što je to Istina?”. I cijela škola režimske misli (školovani filozofi su nositelji režimske misli po definiciji) kreće u postavljanje pitanja definicija i tu staje svaka rasprava i svaki narativ utemeljen na pojmu istine. Pojam istine se ne koristi kao fundamentalni pojam, za razliku od pojma kapitalizma. Pojam istine završava svoj misaoni put na postavljanju pitanja “što je to istina?”.

Ključan pojam mišljenja tako nije integrirani dio misaonog procesa, već je cijeli misaoni proces uskraćen za ovaj fundamentalni pojam.

Da podcrtam. Kada kažemo kapitalizam, kreće cijeli narativ. Kada kažemo pojam istina, cijela priča završava s pitanjem “što je to istina?”

Ovdje ću i definirati pojam istine.

Istina je sve ono što se podudara s činjeničnim stanjem. Dakle, ideje, misli, fizički zakoni, pravila, uzorci, ako su sukladni objektivnoj stvarnosti odnosno činjeničnom stanju, tada možemo reći da su istina. I onda na temelju tog fundamentalnog pojma možemo graditi i cijelu strukturu misli.

Ukoliko eliminiramo ovaj fundamentalni pojam s pitanjem a što je to istina, mi si zapravo uskraćujemo jednu vrlo banalnu stvar, a to je nužnost priznavanja činjeničnog stanja kao temelja svih drugih razmišljanja. I onda dobijemo filozofske škole odlijepljene od stvarnosti. Jer pojam istine nije integriran u cijelu strukturu misli.

Da se vratimo na sam narativ i oslobođenje putem narativa. Do sada je režim kreirao narativ kroz sustavnu kontrolu pojmova. Hot i not pojmova. Recimo, pojam istine je not pojam. Pojma kapitalizma je hot pojam. Ovdje mogu spomenuti meni drage pojmove u političkoj filozofiji, kao što su to jaka javnost, politički kapital, JOT, direktna politika, kvadratni korijen, politički singularitet, informacijska revolucija i tako dalje, koji predstavljaju generalno nove pojmove (neki su novi, neki su poznati, ali su marginalizirani jer nisu u skladu s režimskim narativom), gdje afirmacijom jednog po jednog pojma mi zapravo popunjujemo prazninu javne misli i osiguravamo da ti pojmovi postanu nositelj novih ideja, perspektiva, vizija, rješenja, ukratko, novi način razmišljanja što rezultira i rješavanjem situacije u kojoj smo se našli.

Podsjetnik još jednom, kada razmišljamo na način koji je stvorio problem, imamo garanciju da problem nećemo riješiti. Kada razmišljamo na novi način, to je dobar početak.

I da, bili mi vjernici ili ne, ali na početku bijaše riječ.



Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s