Zašto je propala demokracija (socijalizam)

Kad spominjem demokraciju, mislim isključivo na postojeću pravno-kulturološku formu gdje građani glasaju svakih X godina, a u međuvremenu aktivno ne sudjeluju u političkom procesu.

Zašto je u zagradi socijalizam? Zato što je pogon prosperiteta i nama poznatog socijalizma i nama poznate demokracije isti.
Doprinosiš za opće dobro, za uzvrat ništa ne očekuješ, niti ti išta pripada. Tražiti nešto za uzvrat je nemoralno, pa čak i odvratno.
Znači, u politici možeš isključivo davati svoj doprinos za društvo, nikako osobno direktno prosperirati, jer to je nemoralno.

Socijalizam je šljakao na isti način. Radiš radi svakoga, za sve. Koliko možeš. Izrazito je nemoralno da radiš zato što češ ti direktno prosperirati iz toga. I zato i ne postoje poticaji zbog kojih bi bio više motiviran da daješ svoj doprinos.

Posljedično, socijalizam kao model utemeljen na doprinosu, bez da dobiješ nešto razmjerno tom doprinosu za uzvrat je propao.
Ljudima je prilično jasno to da onaj tko radi više, zaslužuje više, tko radi bolje, zaslužuje bolje, da se rad i trud moraju vrednovati, jer u suprotnom će modalitet lijenčina prevladati.

Ali začudo. Ljudima nije jasno da je potpuno isti model i u politici. Ako radiš, a za uzvrat ne dobiješ ništa ili krajnje nerazmjerno svome angažmanu, nakon nekog vremena češ izgubiti motivaciju.

Razlog je i u tome što je psihološka poruka okolice da se tvoj rad ne cijeni i da samim time niti nema objektivnog smisla da daješ svoj doprinos. Ne postoji motivacija, baš kao što ne postoji motivacija niti u socijalizmu da budeš najbolji.

OK, ima uvijek par luđaka koji će prkositi svim pravilima, ali par luđaka je par luđaka, a struktura procesa je struktura procesa u kojoj iznimke niti ne igraju ulogu. Jer ne može gospodarstvo nositi par luđaka (ala Alija Sirotanović), baš kao što niti
politički proces ne može nositi par luđaka.

Zato danas imamo i u politici par luđaka, ali daleko više onih koji su samo korumpirani, pa onda iskorištavaju svoju poziciju moći na nelojalan način i tako direktno prosperiraju.

Zaključak – demokracija kakvu danas vidimo je na samrti jer funkcionira na ideji nerazmjernog doprinosa, gdje se trud, angažman i posvećenost ne vrednuju, tako da ne postoji niti razvijeno političko tržište koje bi osiguralo bolju političku uslugu.

Kao što je socijalizam propao, tako je i ovaj socijalistički model političkog procesa na rubu propasti. Alternativa tom procesu je uspostaviti proces gdje će biti legitimno direktno prosperirati kroz doprinos političkom procesu, kroz legitimaciju danas koruptivnih djela ili kroz preuzimanje modela gdje će se na danas legitimnom osnovu osigurati povoljna politička klima za ulazak novih interesenata u politički proces poradi razmjernog zadovoljenja vlastitih interesa.

Izlaz iz postojećeg gliba demokracije kakvu danas vidimo jeste stroga profesionalizacija političkog procesa, stvaranje poduzetničkog ozračja, gdje će ljudima biti privlačno ulagati u politički proces iz direktnog interesa ili pak sudjelovati u samom procesu.

Da napomenem. Jedna odluka Vesne Pusić je koštala RH moguće milijardu dolara. Zamislite koliko nas zapravo košta postojeća politička kasta sa svojim neradom ili vrlo štetnim radom? Radi se moguće i o desecima milijardi dolara po mandatu.

Koliko smo mogli spasiti da smo se samo pogledali u ogledalo i na isti način odlučili pogledati i sve ostale koje su spremni dati svoj doprinosit za bolje sutra?