Mreža povjerenja

Politički sistem funkcionira na ideji povjerenja. Da možemo računati na drugu stranu da će realizirati svoju ugovorenu ulogu. Bez povjerenja nije moguća suradnja niti na najnižoj razini, a osobito ne na političkoj.

Bez sustava povjerenja sistem ne može funkcionirati.

Postojeći sistem funkcionira na slijepom povjerenju u institucije. U WHO, u medije, u pravosuđe i tako dalje. Kako su postojeće institucije u poziciji monopola, iste funkcioniraju kao neupitne i nedodirljive, unatoč činjenici da takvo načelo sustavno kompromitira poziciju institucija.

Padom postojećeg političkog poretka, bez sustava povjerenja, nije moguće graditi kvalitetne političke sustave, već isključivo sustave utemeljene na nasilju i zastrašivanju. Gdje je procjena jačeg i dominantnijeg pretendenta na vlast suštinski jedino načelo priznavanja autoriteta.

Bez sustava povjerenja, osuđeni smo na klasičan krug “demokratskog”/nedogovornog i autoritarnog/egzekutivnog modaliteta vlasti. Gdje se radi korak naprijed i natrag dva. Bez sustava povjerenja nije moguće graditi kvalitetnije političke sustave niti kreirati politike koje bi osigurale zaštitu načela dobre vladajuće prakse. Umjesto toga imamo samo borbu za kratkoročno očuvanje pozicije vlasti, što sustavno razbija i samo društvo s obzirom na to da su potrebe društvenog procesa zanemarene.

Zato je nužno uspostaviti sustav povjerenja koji bi imao političku širinu i potencijal.

U informacijskoj revoluciji koja je i pokretač velikih promjena na svjetskom nivou, svaki pojedinac je došao u doticaj s javnim političkim procesom pri kreiranju javnog mišljenja. Govorimo o radikalnoj decentralizaciji načela utjecaja, gdje je javni prostor po prvi puta u povijesti dostupan najširim masama.

Da bismo ispratili proces, nužno je i prilagoditi zahtjeve novom kontekstu. Pa tako i koncept povjerenja, koji je funkcionirao na neupitnoj dogmi institucija, koncept koji je u nekompatibilnosti s informacijskog revolucijom i rezultirao kolapsom postojećeg sustava, potrebno je izgraditi na istim načelima.

I tu imamo jasnu dominaciju mreže odnosa, naprotiv neupitnih veličina. Samim time i sustav povjerenja valja graditi kroz mrežu odnosa i kreiranje garancija upravo kroz mrežu odnosa. Što onda rezultira i kreiranjem same mreže povjerenja. Gdje čvorišta garantiraju vjerodostojnost svojih kontakata i gdje se relativno jednostavno može ispratiti linija povjerenja i na najvišem političkom nivou.

Ova mreža danas ne postoji, jer nije sistemski postavljena, niti prepoznata kao bitna. Postoje prirodni tragovi te mreže, gdje imamo uspostavljenu mrežu odnosa, gdje postoji i povjerenje u određenim relacijama, ali gdje se to povjerenje ne translatira na viši politički nivo.

No, da bi novi politički poredak zaživio, poredak izgrađen na načelima informacijskog doba i informacijske revolucije, nužno je osigurati ovu pretpostavku izgradnje političke mreže povjerenja.

Kroz mrežu povjerenja možemo si osigurati znatno veće političke resurse, možemo osigurati strukturu SMJENJIVOSTI, možemo ostvariti kvalitetne medijske/informacijske kanale neovisne o režimskim medijima, možemo izgraditi brze i učinkovite ad hoc političke strukture sukladne potrebama društva.

Mreža povjerenja suštinski je temeljna građevna jedinica institucija novog poretka, pa tako i samog poretka.

---