Marx, CNN, antikapitalisti i informacijska revolucija

Pred koji tjedan osvanuo je članak na CNNu, valjda najreferenciraniji u zadnjih godinu dana.

Članak je pogodio srca mnogih, dijeljen je i komentiran svuda naokolo.

Odlična prilika da provjerim stav o antikapitalističkoj ideji i da izanaliziram probleme potrebne riješiti na putu dobre komunikacijske prakse.

S obzirom da tema nije nova, da imamo kolegu Štefana koji redovno promovira Marxa, ali i na naše socijalističko nasljeđe, mogu reći da imamo jednu dobru podlogu za dodatnu iteraciju mišljenja.

Pitanja su bila sljedeća.

1. što je to kapitalizam?
2. ako se ukine kapitalizam, što se to točno ukida?
3. kako bi izgledala zakonska regulativa kojom bi se ukinuo kapitalizam?

Na prvo pitanje dobivam relativno uniforman odgovor.

“Privatno vlasništvo nad sredstvima proizvodnje”

Drugo pitanje već stvara probleme. Na pollitika.com-u se spominje opće ukidanje kapitala (što nitko ne zna što zapravo znači!), ukidanje izrabljivanja poslodavaca (Zakon o Radu), neki drugi spominju i regulativu financijskih tokova, ukidanje financija, novca, u svakom slučaju nastaje vrlo problematična priča bez osnovne artikulacije.

Do odgovora na treće pitanje nismo nikada dogurali. Nevjerojatno ali istinito. OK. Možemo reći da nije na nama da kreiramo zakone, ali ipak, možemo ukazati barem na smjernice koje bi mogle ići ka željenoj artikulaciji, ne mora stvar biti u finesu definirana.

Kao osoba koja je zagovornik JOTa, primjene opće informacijske revolucije na promjenu političke paradigme, moram primijetiti da je ovakvo razmišljanje neartikulirano, konfuzno i da kao takvo ne unosi dodatnu vrijednost u politički proces.

Baratanje krovnim terminom koji svakome znači nešto drugo (što je ideja antikapitalizma?), nije dobro polazište, jer osobe u toj situaciji bez kvalitetno definiranih pojmova ne mogu uspostaviti niti komunikaciju.

Jedna osoba će tada pričati o problemu tokova novca, druga o podržavljenju svog vlasništva, treća o nekorektnom postupanju šefova, četvrta o nečemu četvrtome.

Marxa su tako već iskoristili, stvorili SSSR, nisu napravili neki lud posao, ali po običaju, nije kriv Marx već loša implementacija njegovih ideja. OK ljudi. Ako su to bile loše implementacije, predložite bolje, pokušajte artikulirati problem, jer bez toga se ne mičemo niti pedalj.

Istina, ostajem duboko sumnjičav spram generalne šprance antikapitalizma, s obzirom da ozbiljnu impotenciju pristupa i rezultata. Ali, ako netko stvarno i dalje misli da to nekamo vodi, neka artikulira stvari i ne koristi termine koji nisu koncizni i koji uvode konfuziju.

Ljudi. Ne koristite termin kapitalizam (jer to je po artikulaciji jednako pandanu zla), jer on praktički ne znači ništa. Preciznije toliko malo znači, da će mnogi čak i reći da nikada nije niti postojao drugi ekonomski poredak (SSSR je tako furao državni kapitalizam) osim kapitalizma, što aludira na to da je antikapitalistička ideja ideja utemeljena na općoj negaciji stvarnosti.

Još par detalja. Kolega Štefan često poziva da čitam Marxa, jer tamo sve piše. Naglašavam, to je argument koji iznose vjerski fundamentalisti kada se nađu u stupici, kada se pozivaju na Bibliju i 1000 teoloških spisa, emanacije Istine. Pobogu, razgovaram sa vama, ne sa knjigama. Ako mi ne možete odgovoriti na pitanja, postoji li mogućnost da je to zato što na njih zapravo nemate odgovore?

Podsjećam još jednom, vjerski fundamentalisti se ponašaju na isti način, duboko su uvjereni u to da znaju o čemu pričaju, ali nekome sa strane izgledaju kao redikuli. I vi meni tako izgledate kada koristite retoriku i obrambene mehanizme namijenjene za vjerske fundamentaliste.

Možda redikuli niste, možda neke stvari stoje, zapravo, siguran sam da stoje (kao na kraju krajeva i u Bibliji), ali treba li vam antikapitalistička dogma da bi ih mogli iskomunicirati? Možete li se odreći krovnih termina koji zapravo ništa ne znače , orijentirati se na elemente koji ne nose takav informacijski šum da uspostavimo komunikaciju?

Duboko vjerujem da imate potencijal da ne završite u miljeu dogme i istoznačnice vjerskom fundamentalizmu, onoj ekipi što nosi transparente i vidi vraga (kapital) u svakome tko im je malo čudna pogleda. Ali za tako nešto morati ćete se ipak malo više potruditi. S time da je i nagrada jako vrijedna, a to je da ipak ne završite o sigurnosti vlastite gluposti.

Jeste. Izazov je testirati svoje ideje, biti spreman na odricanje od senzacijskog i fenomenološkog pristupa, ali nema nam druge, ako hoćemo kreirati bolji svijet.

I da se za kraj vratim na Marxa i CNN.

Kao što je u Weimarskoj republici nastao konflikt između socijalista evolucionista i komunista revolucionara zbog međusobnog optuživanja za izdaju radničkog pokreta (što je urodilo pobjedom nacizma), tako se i danas rekao bih uvodi Marx kako bi se ojačala podjela između onih koji su spremni baviti se artikulacijom jasnih problema i onih koji bi rušili sisteme pod kapom krovnih termina koji ne znače ništa.

I tada pozivanje na antikapitalizam, kao crtu koja unosi dodatni nered na američkoj građanskoj sceni (izražen sukob Tea Partya i OWS) gdje se i jedna i druga strana drži krovnih termina i ne odstupa niti pedalj, umjesto da krene putem zajedničkih vrijednosti i iz tih zajedničkih vrijednosti artikulira zajednička rješenja koja će za razliku od ovakve podjele imati potrebnu političku snagu.

I zato vas lijepo molim da se odreknete krovnih termina / u ovom slučaju kapitalizam/antikapitalizam/ koji de facto ništa ne znače i koji onemogućavaju artikulaciju ZAJEDNIČKIH polazišta iz kojih se može artikulirati željena politička snaga sposobna da promijeni svijet.

Vrijeme je za jasnu misao, artikuliranu i prepoznatu, sukladnu informacijskoj revoluciji. Ona nas može izbaciti iz karmičkog kotača u kojem je zapeo ovaj svijet.

LP i NHF.


Mogu li Pirati ne biti JOT?

Piratska partija više nije tako nova pojava. Registrirana je 2006 u Švedskoj, temelji opcije uspješno su artikulirani, a u ovih pet godina proširila se svijetom kao pošast.

Govorimo o političkom pristupu utemeljenom na fenomenu opće informatizacije/internetizacije društva, tako da možemo reći kako je pp zapravo prva politička opcija namijenjena za informacijsku eru, za razliku od tipične lijevo-desno podjele industrijske ere.

Piratska partija u svoj temeljni fokus postavlja slobodu informacije i posljedice slobode  na copyright, patentnu zaštitu, političku transparentnost, procese odlučivanja, cenzuru i naravno pravo na privatnost.
Da bi se uspješno razlučila ova dva segmente (pravo na privatnost s jedne strane i sloboda informacije s druge strane), bitno je jasno razlučiti privatno i javno. Privatno adekvatno zaštiti, javno radikalno transparentizirati i osloboditi informacijski protok.

Koncept JOTa s druge strane orijentiran je isključivo na javnu sferu, od koje zahtjeva da bude upravo otvorena (mogućnost participacije) i transparentna (mogućnost jednostavnog uvida javnosti u cjelokupni politički proces), te da se sam politički proces isključivo definira u sustavu JOTa.

Ova dva koncepta su podudarna, a surfajući po stranicama piratskih partija, možemo vidjeti forume gdje se donose ili bi se trebale donositi političke odluke kroz javnu raspravu.

Zvuči jednostavnije nego što je zapravo istina.

Malo detaljnijim uvidom, mogu primijetiti i da postoje piratske stranke koje nemaju uopće osiguran proces donošenja odluka kroz javnu raspravu, tako da ne možemo naći čak niti javni forum na njihovim stranicama. Dodatnim uvidom u forume koje pratimo, nije jednostavno uočiti proceduru donošenja odluke, što ukazuje ili na moju slabu sposobnost uočavanja ili da su forumi i dalje više forma, nego stvarni prostor političkog odlučivanja.

Ono što mi se istina sviđa kod pirata jeste općenita spremnost na devizu da javna stvar postane javna stvar (suština JOTa). Nešto što predstavlja opći obrat političke paradigme koja se danas donosi daleko od očiju javnosti, konspirativno, zakulisno, bez mogućnosti da javnost sudjeluje, korigira, ocjenjuje donošenje odluka.

Nešto što predstavlja prvi stvarni demokratski pristup političkom procesu, za razliku od cijelog lijevo-desno spektra koji de facto hini demokraciju, odnosno koji promatra građane kao politički objekt, a ne ravnopravni subjekt, što je suština demokratskog poretka.

Tako kratkim pregledom piratske scene, možemo uočiti kako su određene partije više, a neke manje JOT, odnosno da im je JOT više ili manje implementiran.

U raspravi s kolegama koji nemaju implementiran JOT, postavlja se pitanje može li stranka pozivati na opću političku transparentizaciju, a da sama ne bude transparentna? Preciznije, mogu li pirati biti pirati, a da ne budu JOT? Mogu li pirati javne stvari realizirati klasično u privatnim okvirima (de facto kidnapiranje javnog procesa), a da budu dosljedni borci za slobodu javne informacije?

Moje osobno mišljenje je da je JOT de facto suština piratizma, ali s obzirom da ideološki naginjem prema JOTu, možda samo pokušavam nepošteno pozicionirati osobni ideološki sustav u koncept pirata.

Zato bih volio čuti vaša mišljenja. Mogu li pirati ne biti JOT, a da budu vjerodostojni i dosljedni? Jeli suština piratizma zapravo JOT?