Neriješena pitanja oko našeg vrata

Otišao nam je Sanader, nacija je u deliriju. Pobijediti će Josipović, čekaju nas bolja vremena.

Da.

Hajmo biti malo realni. HDZ nije Sanader, već je cijela korupcijska mreža koja prekriva sve institucije unutar Države. Odlazak jednog čovjeka je priča o Pedru, ne o rješenjima. Isto tako, SDP nije Josipović, niti njegovi snovi. Već je struktura koja savršeno dobro funkcionira godinama u suživotu sa korupcijskom mrežom. Razlog zašto je Bandić napustio ovaj brod nije zato što je Bandić korumpiran, već zato što je previše uzimao, bez rukavica, primitivno, pa je postao trn u oku javnosti. SDP više voli birokrate koji će mjesecima prodavati priču da bi si nešto maznuli, namjestili natječaj i slično. No, to je u modusu operandi naših partija. Iskoristi poziciju, ne budi lud.

I ne trebamo ih zbog toga niti najmanje prozivati. Jer njima je dobro. Nama je loše i mi glasamo za njih. Tko je tu lud? Oni sigurno nisu. Tko je tu odgovoran? Opet oni nisu. Jer oni su nam ponudili nešto što smo mi popušili i sad se ne možemo praviti blesavi. E sad. Slijedi pitanje, zbog čega ih uopće pušimo? Zbog čega im još uvijek nismo dali košaricu kad nam već toliko smetaju, kad ih već toliko preziremo i kad smo svjesni da ne vode Državu u pravome smjeru?

Hajmo se pozabaviti ovim pitanjem.

Zbog čega će pojedinci sa pollitika.com-a glasati za jednog Bandića? Jel zato što misle da nije korumpiran? Da je častan, dobar, plemenit, pošten? Ne. Svjesna je ekipa da to nisu karakteristike koje krase Bandića. Barem oni koji misle i promatraju.

Ekipa će za Bandića glasati jer je Bandić kako tako protuteža fikciji crvene Hrvatske koja baš i nije previše pravedna prema svima onima koji se ne osjećaju dovoljno crveno. Uzmimo čisto za primjer i slučaj omiljenog mi Thompsona koji predstavlja eklatantan primjer zabrane slobode izražavanja, odnosno slučaja u Zagrebu gdje se velik dio SDPa digao na zadnje noge, što Thompson traži u Zagrebu?

I Bandić lijepo pokupio bodove.

Ako pogledamo realno stvari, barem hajmo reći iz moje perspektive, faktički gledano, apologetika Thompsona je utemeljena. Nije Thompson kriv što na njegovom javnom nastupu ima klinaca što nose bizarnu ikonografiju. Možda nam se stvar ne sviđa, ali to uistinu nije Thompsonov problem.

Možemo mi reći da Thompson ima ovlast i dužnost da svoju publiku usmjerava, no nitko mu to realno ne može nametnuti kao odgovornost. A ekipa općenito, čim vidi naznake ovakvog ikonografskog primitivizma i neukusa, pozvjerinji. Udara džonom, potiče dodatnu reakciju i svrstavanja. Tko je uz Thompsona, ustaša i ekipa ni kriva ni dužna postane ustašoidna, bez realnih argumenata.

Jednaka prava, jednake dužnosti, jednake obaveze.

Uglavnom. Bandić je kroz podršku par braniteljskih udruga o kojima možemo imati svakakva mišljenja, kroz dodvoravanje Crkvi, kroz podršku Thompsona iz crvenog komunjare, postao zaštitnik stare tradicionalne Hrvatske.

Dijelom i legitimno, govoreći kroz primjer Thompsona u danom trenutku.

I što sad?

Imamo tako jednog korumpiranog Bandića, za kojega će ekipa glasati jer je podržao Thompsona i jer je par likova poput Pandže reklo da je Bandić OK. I. Tko je tu lud? Zbog čega nam cvijeta korupcija? Korupcija izgleda da ipak nije temeljno pitanje u RH, kao niti detalj da ćemo uskoro imati gladne. To je prirodna posljedica nezaposlenosti.

I tako desni, tradicionalni glasaju za korumpirane i nazivaju se domoljubima.

Ista stvar je dakako i na strani “Crvenih”. Primjer Srećka Ferenčaka gdje je Pusička osobno rekla da se lik ne dira jer on je “naš” i to tako ide. Čisti HNS-ovci koji su ostali lojalni stranci bez problema su prošli preko svih afera i činjenice da je stranačko vodstvo zaštitilo te ljude, umjesto da ih se odreklo.

To bi bio jedan standardan primjer, no takvih primjera je bezbroj.

I onda se pitamo kako je moguće da nam Država propada?

Ekipe će tolerirati svojima bilo što. Nesposobnost je najmanji problem. To što je Kalmeta upropastio željeznicu, ma kome je to uopće bitno? To što nam Država proživljava ekonomski kolaps, porast kriminala kao posljedicu nestanka morala, to što malo tko niti pomišlja da idemo u dobrom smjeru, to je najmanje bitno.

OK. Ovo je stanje kojega smo svi svjesni, više ili manje, uglavnom više.

No, kako je moguće da će jedan HNSovac bez problema glasati za svoju korumpiranu stranku? Kako je moguće da će jedan “domoljub” glasati za svojeg korumpiranog Bandića?

Na temelju dosadašnjih priča stvar je upravo u višim vrijednostima koje ekipe smatraju da njihovi kandidati dotične štite. Višim vrijednostima koje doživljavaju bitnijima od detalja što imamo krajnje nesposobnu i korumpiranu državnu upravu zbog koje je pitanje hoćemo li uopće preživjeti ono što nas čeka za koju godinu?

Ukoliko želimo da krenemo putem uljudbe, putem jedne suvisle političke zajednice, čini mi se da je došlo polagano vrijeme da se krene putem rješavanja paradoksa ovih vrijednosti (kažem paradoksa vrijednosti jer podrška tim vrijednostima uništava sve vrijednosti za koje se svi zalažu), da oni koji su spremni Hrvatsku staviti ispred svojih predrasuda otvoreno porazgovaraju o tim vrijednostima, uopće poslože te vrijednosti i ako treba pola godine ne dižu se sa stola dokle kao ljudi koji su svjesni da jedna država znači JEDAN ZAKON i JEDNAKO PRAVILO ZA SVE potreban politički stav ne oblikuju i ne postave ga ispred svojih želja i fantazija, već prvenstveno kroz razumijevanje situacije da je bolji i minimum iza kojeg svi stoje, nego najljepši san iza kojeg nitko ne stoji.

Odmah da se razumijemo. Koliko mogu primijetiti rigidni elementi koji tvrde ili po mome ili nikako, nisu sposobni za ovaj za Hrvatsku nužan čin. Upravo naprotiv, nužni su pojedinci i pojedinke koji imaju razumijevanje prema onoj drugoj strani i koji se mogu distancirati od svojih želja i sagledati ukupnu političku sliku i prema toj slici postupiti.

Ovdje dakle ne govorimo o osobnim fantazijama, već o čistoj nužnosti upotrebe razuma da se izvučemo iz dreka u koji sve više tonemo.

I za početak. Koja su to uopće pitanja koja smatrate da su važnija od nečije potpune nekompetentnosti i kriminalnosti? Očito je da takve stvari postoje, hajmo razgovarati malo o njima.