O aktualnoj ekonomskoj krizi i njezinoj srži – korupciji

Zadnje desetljeće predstavljalo je vrhunac snova za svakog dovoljno beskrupuloznog i povezanoga igraća na svjetskom nivou. Zahvaljujući što korupciji, što općoj nekompetenciji vlasti, bankarski sustav sa partnerima osigurao je oazu opakog bogaćenja.

Deviza je bila – rizik vaš, profit naš.

Zaleđe koje je svakog tko je bio u igri jednostavno tjeralo na pronevjeru tuđeg novca, jer takva je bila igra. Logika je jednostavna. Dat ću lovu koju mi nećeš moći vratiti, ti ćeš je okrenuti par puta da ne mogu naplatiti potraživanja. Ja ću bankrotirati, a država će uletjeti sa lovom poreznih obveznika. (ok, Island je odbio ovu igru)

Naravno, kasnije ćeš mi kompenzirati prema dogovoru. To nećemo napraviti samo nas par, već ćemo rasporediti na cijeli establishment, jer pobogu radi se o najvećoj pljački u povijesti i treba nam ekipa za zataškavanje što košta. Govorimo o 14 trilijuna dolara. Preko 2 000 $ po svakom stanovniku na kugli zemaljskoj. Uključujući naravno i gladnu Afriku što preživljava s 1$ dnevno.

Prekrasna igra financijske oligarhije koja nam je osigurala procvat novog sporta, mega yachtinga. Broj novoizgrađenih mega yachti zahvaljujući ovim igrama eksponencijalno raste, dosta ekipe je osiguralo generacije iza sebe.

Uglavnom, nakon što je vlast na svjetskom nivou kroz snažne lobističko-korupcijske mreže osigurala ove bizarne zakone poticanja opće financijske pronevjere, države i oni isti političari koji su potpisivali te zakone i koji su odgovorni za takve radne okvire, uzeli su lovu od svojih građana kako bi podmirili nastala dugovanja kroz ovu veselu igru.

Tako je Obama bez trzaja dao 700 mld dolara poreznih obveznika FEDu s tim da se odriče prava da ima uvid u situaciju s obzirom da se prošli puta nisu baš pokazali.

I tu sada ulaze u igru mediji, agenti provokatori i zataškavanje cijele priče. Umjesto da se zahtijeva politička odgovornost za pronevjeru najveće novčane mase u povijesti, tema se prebacuje na konfuzne ideološke parametre. Spominje se kriza kapitalizma, potreba za promjenom ekonomske paradigme, uvode se radikalne ideologije koje osiguravaju podjele u narodu i impotenciju mase, potiču se masovni pokreti utemeljeni na neartikuliranim fantazijama.

Dobro plaćeni ekonomski kritičari establishmenta glume oporbu pričajući o Marxu ili Friedmanu, bitno je što dalje otići od najjednostavnijih načela koje nemaju veze niti sa jednom ekonomskom doktrinom (rizik vaš profit naš), već isključivo sa političkom korupcijom.

Pa tako, kada vidim velike naslove o povratku Marxa, o krizi kapitalizma, o radikalnim ideološkim promjenama bilo kojeg oblika, kada se ne spominje odgovornost za konkretne zakone koji su uzrokovali podlogu za ovu pljačku, pitam se jedino koliko dobije love autor tog članka od nepoznatih izvora.

Jer šteta igrat za ekipa koja sada gušta u dobro odrađenom poslu, zataškavati jednostavne parametre za tu istu ekipu, a ne pokupiti niti malu pinkicu.

Šteta brate.
ps. nisam ekonomist, samo znam tablicu množenja do 100
pps. molim faktografske korekcije s obzirom da je tekst pisan po sjećanju.