Građanin i Ovca.
Objavljeno: 11 siječnja, 2011 Filed under: Uncategorized | Tags: aktivni princip, emancipacija, gpgale, građanin, ovca, politička odgovornost, politički objekt, politički subjekt 3 komentaraNajčešći oblik samoobmanjivanja kojeg uočavam vezanog za društvo i društveni proces jeste da se skoro svaka Ovca samoproglašava građaninom, a u Hrvatskoj je sveukupno oko 300 Građana.
Pa tako u svakodnevnim raspravama privatno ili javno, najuobičajenije je vidjeti jednu klasičnu Ovcu kako “reži” (kad ovca mekeće, ona misli da reži – tako se bolje osjeća) na svoje pastire, na vukove iliti na vladajuću stranku, na oporbu, na loše pojave u društvu. Ovca stalno nešto konstatira i s time je definiran odnos između Ovce i društva.
Ovca je pasivni oblik, neemancipirani oblik humanoida. Ovca je obično jako glasna unutar svojeg društva, no na otvorenom terenu u javnoj sferi, Ovca će eventualno meketati skrivena iza nekog nicka (osvrt na blogosferu).
I što će Ovca raditi i tako poskrivečki? Komentirati će opet, pljuckati po svemu i tu će biti kraj njezina “građanskoga” duha.
Više manje, 4 500 000 humanoida u Hrvatskoj su Ovce. Ti dragi čitatelju isto tako si Ovca, osim ako nisi jedan od onih 300.
No, lako za Ovce, jer one su u biti nebitne. Jer Ovce ne postavljaju trendove, Ovce slijede trendove svojih pastira po definiciji. Hajmo malo o Građaninu. O 300 osoba koje se može nazvati Građanima?
Koja je osnovna razlika između Ovce i Građanina?
Dok Ovca bleji, kritizira, komentira, dok je Ovca objektivno pasivni element političkog procesa, Građanin
je pogađate, aktivni element političkog procesa. Građanin SKRBI o svojoj političkoj zajednici.
Građanina brine kad se nešto loše događa u njegovoj političkoj zajednici. I građanin je svjestan da je upravo na njemu kao skrbniku dužnost da riješi probleme i da se bavi rješavanjem problema.
Građanin ne proziva, on poduzima potrebne mjere. Građanin ne traži ispriku, već način.
Svatko tko gleda političku situaciju kao odgovorna osoba koja skrbi za svoju zajednicu i kojoj su problemi zajednice njezini problemi, osoba koja traži rješenja za političke probleme, ona je Građanin.
Ovca je svaka osoba koja možda uočava probleme, no ništa ne poduzima, niti gleda iz pozicije prvog lica jednine, kada se bavi nekim problemom. Ovca komentira, primjećuje i to je više manje to.
Sada kada smo definirali osnovne kategorije političkog postojanja (subjekt/objekt i bihevioristički aspekt), postavlja se pitanje što ćemo s tom konstatacijom?
Trebamo li mi Građani, nas 300 podsjećati Ovce da su Ovce, nadati se ćemo tako djelovati na njih da postanu i one Građani? Trebamo li se mi Građani organizirati i prepustiti Ovce samima sebi (ionako Ovce služe samo za vunu, mlijeko i klanje)? Trebamo li se postaviti prema Ovcama upravo na način na koji se prema Ovcama postavlja u prirodnome svijetu i jednostavno ih iskorištavati kao političke objekte? Trebamo li mi Građani razmisliti kako da konvertiramo pokoju Ovcu, kako bi nas bilo više i kako bi građanska paradigma postala dominantna (za razliku od ove vuk/ovca paradigme?)?
Što da Građanin danas radi kako bi sutra živio u boljemu društvu? I može li Građanin očekivat bolje sutra, ako se ta vrsta broji u promilima?
Nekoliko pitanja, volio bih čuti od vas Građana vaše mišljenje, a i Ovce wannabe Građani, slobodno se i vi uključite. I recite što vas sprečava da promijenite stanje svijesti i postanete Građani?