Izbori se bliže. Pitanje je za koga glasati kada dođe trenutak ili ne izaći na izbore?

Politička scena nam je standardno loša, iz mojeg viđenja imamo duopol u HDZ/SDPu sa priljepcima gdje se jedni vade na glupost naroda, a drugi na vlastitu glupost, no interesi koji iza njih stoje su prilično jasni i neadekvatni da bi predstavljali i moj izbor.

Mogao bih taksativno nabrajati stranice i stranice gesti kojima su stranke duopola prevarile narod, lagale mu, vrijeđale ga svojim makinacijama, no vjerujem da za to jednostavno nema potrebe. Ako se pokaže da ima, jer će ekipa eto glasati za neku od tih stranaka, trebati će ipak taksativno i nabrojati sve geste izdaje naroda kroz lažna obećanja i zastupanja interesa suprotnih deklarativnim.

No, ukoliko se slažemo da duopol nije izbor, što nam preostaje?

U ovome trenutku imamo čitav niz malih stranaka, od kojih je u zadnje vrijeme definitivno najzvučnija Stranka rada – Laburisti.

Ta stranka za koju se usuđujem reći izrasla na populizmu de facto ima jedan jak razlog zbog kojeg bi joj dao glas. To je naravno Lesar koji jedini od saborskih zastupnika ima prolaz u mediju JOTa. Pollitika.com-a, facebook-a, svojeg bloga. Osobno mu ne mogu ništa predbaciti osim te priče o populizmu, oštroj autoritarnoj hijerarhiji i mojoj želji da stranka u suštini mora biti motor javne rasprave, a ne neko tijelo koje će netransparentno donositi političke stavove pod utjecajem niza predrasuda pojedinaca koji imaju ovlasti da donose odluke u ime stranke.

Kada gledam svoje fantazije koje su najbolje artikulirane u ovome postu, osobno smatram da onoga trenutka kada stranke počnu raditi na definiranju procesa javne rasprave kao defaultu pri donošenju političkih odluka, da ćemo tada ući u novu političku eru blizu demokraciji.

No. Realna situacija je takva da praktički nikoga osim mene ne interesira ova ideja. Ili barem ne dovoljno da bi ideja bila realizirana.

Tako mogu predbacivati Lesaru zbog čega neće da on preuzme inicijativu artikulacije JOT procesa donošenja političkih odluka, ali to je u najmanju ruku licemjerno. Pobogu, u ovome trenutku jednostavno kao politička zajednica nismo sazreli za ovakav iskorak.

S druge strane, ako pogledamo tu istu realpolitičku situaciju, stvari mi izgledaju prilično jednsotavno. Narodu je pun kufer duopolista, glasati će za bilo koga (već su na lokalnim izborima po toj devizi dali glas raznim redikulima), samo da ošamare kastu. S obzirom da nam politička svijest ipak nije pretjerano razvijena, u takvoj situaciji bitno je odskočiti od drugih samo malo i tako postati atraktor glasova nezadovoljnih. Nemoj se previše farbati starim bojama da budeš svima probavljiv i imaš prostor za dobar rezultat.

Hrvatski Laburisti – stranka rada mi kao stranka izgledaju da uspješno pokrivaju taj prostor.

Daleko od toga da su super, ali nisam siguran da mi u ovome trenutku možemo bolje. Istovremeno, dati glas Lesaru koji je stekao priličan ugled u sabornici ne izgleda mi kao potpuno bacanje glasa. Naprotiv. Neće mi biti naporno niti otići na biralište.

No. Postoje i detalji koji me osobno smetaju dovoljno da nisam siguran da ću dati Laburistima glas. Jedan standardan primjer je Josip Vdović – Jelenska, ukoliko će igrom slučaja završiti u mojoj jedinici kao nositelj liste.

Jer Jelenska po mojem osobnom uvjerenju nije osoba kojoj bi poklonio povjerenje. Velike riječi, hrpa gluposti istovremeno (da su bar pametne te riječi), a dok je imao ikakav utjecaj bojao se svakog kokošara. Mogu zaključiti da Jelenska em ne bi glasao po naputku Lesara (da vjerujem da bi, ne bi njegovu osobnost smatrao bitnom), em bi glasao za niz stvari koje su protucivilizacijskog karaktera.

Najlošiji element populizma koji se može pronaći u Laburistima, predstavlja Jelenska, ali nisam siguran da je on jedini, već upravo naprotiv.Činjenica je da ne poznajem mnogo likova iz Laburista, a svjedok sam da je postizborni inžinjering pogotovo u strankama koje nisu moćne svakodnevnica.

Ukoliko Jelenska prolazi na listu ( a kao potpredsjednik bi trebao proći), imam li ikakvu garanciju da je bilo tko od ostatka ekipe bolji od Jelenske? Nemam.

Kada gledamo promociju Laburista, isto tako Lesar ostaje broj 1, a onda dugo niko, da bi eventualno neki dopis potpisao tajnik ili slično. Nema afirmacije članova, a oni koji su afirmirani često su daleko od kvalitetnih. Ja bih glasao za Lesara, ali zbog čega da glasam za Jelensku? Vjerovatno bih glasao i za Vuljanića, al nisam siguran da je Tonči Majica osoba dorasla tome političkom zadatku.

Pa tako. Krenuti ću od sebe sa malim rezimeom.

Rado ću glasati za stranku koja unosi bilo koju novu vrijednost. Laburisti su jedna takva stranka, barem iz razloga što nemaju putra, a dok je onaj Lesarov prihvatljiv. Glasati ću za stranku koja neće po defaultu ljubiti skute lokalnoj mafiji i birokratima EU ignorirajući javnost, već koja će recimo ideju referenduma smatrati važnom i potrebnom.

No, nisam siguran da ću glasati za nekog anonimca ili nekog s lošom reputacijom samo zato što je na listi Hrvatskih Laburista. Preciznije, vrlo moguće je da neću.

Da sam u međimurskoj županiji, znao bih kome dati glas. Ovako, ne znam.

Da je u Laburistima 50, 100 pojedinaca koji odišu jednim građanskim duhom koji po defaultu brani jednakost, fajtera, ne bih vjerovatno imao niti problem s Jelenskog, jer bi ga takva ekipa mogla disciplinirati, ako bi i završio na listi.

No ovako. Lesar i to je to. OK. Postoji par pojedinki i pojedinaca na stranici pollitika-com-a prema kojima gajim simpatiju, ali pobogu. Oni se ne usude stati niti imenom i prezimenom, tako da nisam siguran da bi se usudili niti ući u ozbiljnu političku igru koja je sve samo ne ugodna stvar.

Druga mogućnost je naravno da se afirmira proces odlučivanja same stranke i da tada znam da kada glasam za tu stranku, glasam za proces, a ne za pojedinca koji će dići ruku uime tog procesa. I da taj proces bude dovoljno jak i prepoznatljiv da se jednostavno ne isplati ići protiv tog procesa zbog preozibiljne i prekratkotrajne kompromitacije pojedinca. No, to je samo fantazija, pretpostavljam.

Kako bilo da bilo.

Interesira me zbog čega vi nećete glasati za Laburiste? I što bi to Laburisti trebali biti/imati/stvoriti/promijeniti da im poklonite svoje povjerenje?

Pitam ovaj detalj upravo iz razloga da se eliminira obijest kao autodestruktivan faktor. Zato, hajmo biti konkretni da vidimo što je to čemu ćemo pokloniti povjerenje, ako ovakvi Laburisti u ovome trenutku to nisu.