Mrak, optužbe, smisao i bitno

Vidim da dio ekipe na netu smatra da je “presedan” suvisao i da netko tko nije podmirio dug ne može biti na bilo kojoj odgovornoj funkciji. Moje mišljenje i moj stav su suprotni. Bitno je razlučiti bitno od nebitnog. Na čemu je potrebno inzistirati, a što je zapravo irelevantno.

Nulti kriterij političke podobnosti je nečiji javni angažman i vjerodostojnost koja iz to javnog angažmana proizlazi. Što netko radi u privatnom životu ili poslovanju, njegova je privatna stvar. Mrak je tako jedna od rijetkih osoba u političkom životu RH koja uopće ima politički kredibilitet utemeljen na brojnom inicijativama koje je pokretao ili u kojima je sudjelovao. Njegov politički habitus i podobnost po pitanju njegova javnog angažmana su po meni neupitno znatno veći nego što je to politički habitus bilo koje druge osobe u Uredu, uključujući samog Josipovića.

Tako, ako govorimo o nevjerodostojnoj vlasti, ne vidim problem u tome što je Mraku propao poslovni projekt (ko radi, taj i griješi, a propast projekta po sebi nema veze sa nečijom moralnošću, btw), ali recimo vidim u citatu Klauškog:

Rekao je da “ne smijemo šutjeti”. Kao što je on u Gradskoj skupštini šutio oko GUP-a i Cvjetnog prolaza. Rekao je da “ne smijemo okretati glavu”. Kao što je on okretao glavu od Milana Bandića. Rekao je da se “ne smijemo bojati”. Kao što se on kao saborski zastupnik ili gradski vijećnik bojao javno kritizirati sve slučajeve korupcije i kriminala, na državnoj ili gradskoj razini. Jer, kao što nas je podučio u svom govoru: “Svatko od nas je taj koji svojim ponašanjem stvara ili negira pravednost”.

Dakle. Ovo je usporedba javnog političkog habitusa Josipovića i Mraka koji iza sebe ima stvaranje javne arene pollitika.com-a, popisa birača, natonareferendum inicijative, projekt afere, pomoći Fintiću i mnogim drugim građanskim inicijativama, te naravno bezbroj javnih komentara gdje je pokazao visoku konzistentnost i sklad između javnog govora i konkretnih dijela.

Ovo što karakterizira Mraka je ono što daje vjerodostojnost nekoj javnoj funkciji. To što karakterizira Mraka je i razlog zašto je Josipovićeva odluka izazvala bijes kod velikog broja upućenih.

Predbacivati Mraku da ugrožava vjerodostojnost neke funkcije u trenutku kad je upravo Mrak svjetlosnim godinama ispred usudim se reći cijelog predsjedničkoga ureda, uvreda je meni osobno, ali usudim se reći i svim slobodnomislećim osobama.

Postoje dakle bitne stvari koje građanima jamče vjerodostojnost političke funkcije. To upravo proizlazi iz nečijeg dotadašnjeg javnog angažmana koji je kod Mraka gotovo besprijekoran. U svakom slučaju dovoljno dobar da je blogerska scena s ponosom praktički konsezusno podržala Mraka, što je uistinu rijedak slučaj i koji ukazuje na politički ugled među informiranima koji Mrak ima.

Postoje i milijoni grijeha iz prošlosti doslovno svakog od nas, tko radi uistinu mora i griješiti. Iz tih grijeha eventualno možemo utvrditi nečiji moralni habitus, jeli netko prevarant, muljator i slično. No, kada ti je grijeh to što ti je firma propala, meni ne govori definitivno ništa o moralnom habitusu Mraka. Govori mi to da je možda vodio loše posao, ali opet u javnom se je angažmanu pokazao kao osoba koja zna realizirati zacrtani projekt, što opet nije loše. Već naprotiv.

Da. Dužan je državi novac. Što to znači meni, hrvatskom građaninu? Da dužnici nemaju pravo na politički angažman? Da u općem kolapsu hrvatske privrede za koju godinu u politici neće biti mjesta za nikoga osim za one kojima država oprosti dugove, čitaj podobnike režima?

Što je bitno, a što nebitno? Bitno je ono što podebljava ugled neke funkcije, ono što osigurava legitimaciju autoriteta, a to je upravo isključivo nečiji javni angažman.

Ja na vlasti želim vidjeti vjerodostojne osobe s kojima se Klauški neće moći sprdati tek tako. Osobe čija JAVNA riječ nešto vrijedi. Osobe kojima ću bez straha pokloniti svoje povjerenje. Takva osoba je Mrak. Sve ostalo, priča je za one koji nisu razmislili o tome što je bitno, a što nebitno.

Oirjentirajmo se ljudi na bitno i zaštitimo to što je bitno, pobogu.