Udruživanje artikuliranih i opće prihvatljivih inicijativa

Objavljeno: 15 ožujka, 2010 | Autor: | Filed under: Uncategorized | Tags: , , , , , , , , , | 1 komentar

Nije da nismo u mogućnosti stvoriti bolje sutra.

Nedavno nam je društvo radio Petar Macut. Opći napadi na Vladu, kritika i blaćenje. Rješenja niodkuda.

Mala korekcija. Rješenja kažu da postoje . Ili recimo ovo.

OK. Jeli vama bitno što piše u programu SDPa? Meni zapravo i nije. Jednostavno ne vjerujem SDPu. Neki dan su dizali kaznene prijave protiv niza SDPovaca. Argument SDPa je bio da se radi o političkom obračunu. Možda se i radi. Ali to je irelevantno ukoliko priznaješ postojeće institucije.

Jućer je Hebrang branio Rončevića, govorio kako se radi o političkom obračunu, prekjučer je Šišljagić branio Glavaša. Kada se ne napada tvoj, radi se o pravnoj državi, kada se napada tvoj, radi se o očitom primjeru nepostojanja pravne države.

Neka se više odluče.

Dok tako jedan SDP izgubljeno plovi bespućima hrvatske zbilje, imamo neki program koji će SDP kakti implementirati na vlasti. Neka načela. Prošli puta ekipa je bila izgubljena političkim čarkama, stalno neko ulazi i izlazi iz koalicije, trguje se na veliko. Neka jasna obećanja tipa Račanovo da će objaviti ugovor Države sa DT-om i ona se prekrše. Čak i tako jednostavne, jasne stvari bile su izigrane. Da ne govorimo o općim programskim načelima koja se uz sve daju prilično široko braniti čak i kad ništa ne štima.

Primjer je naša draga Premijerka.

Sve to okačiti mačku o rep. Jer ne vodi nikamo.

Mrak kaže da je tražio objavu proračuna u EXCEL tablici. Ne znam točno kako idu priče, ali upisah “državni proračun EXCEL” i dobih ovo i bitan dio.

Imamo državni proračun na pladnju. Imamo pravo kao javnost i na pojašnjenja. Nedavno je Magarac rekao “6. na internet svi podaci o tome kako se troše naše pare, i to do razine da znamo koliko se troši na spajalice u pojedinom uredu.također i firme i pojedinci koje subvencionira država moraju sve račune na internet.”

Zašto mi ne bismo znali točno gdje se lova i za što troši? Zašto ne bismo ponudili konkretna rješenja da se proračun znatno poboljša? Šta mislite koliko love ide na ništa?

Nedavno je izbio skandal sa HAC-om i arheološkim istraživanjima. Znači, otišlo 413,4 milijuna kuna na ovaj možebitno toliko vrijedan posao. Ili se ovdje radi o čistoj malverzaciji? To smo naravno saznali nakon što je Sanader odmaglio. Koliko toga mi ne znamo?

Zbog čega bismo prihvaćali bilo kakve mjere štednje dok se pojavljuju ovakvi skandali kao oblik političkog obračuna, umjesto da smo to revidirali i prije nego što je došlo u plan?

Puno pitanja. Vjerujem retoričkih.

Malo sam zabrazdio s konkretnim primjerom.

Poanta cijele priče ono što svi zapravo znamo, a to je da su nam ruke otvorene.

OK.  Kad već nitko neće, zašto mi ne bismo nudili konkretne prijedloge? Ili konkretne zahtjeve?

Tu ću nabrojati Hadžija i prava na referendum, udruge Iuris Protecta i zahtjev za preispitivanje odvjetničkih tarifa, Mraka i aktualizaciju pitanja popisa birača ili građanske inicijative Matija Gubec.

Konkretni prijedlozi, konkretni zahtjevi. Čini mi se i sasvim legitimni.

Postoji ovdje mali problem, mogu primijetiti. Haždi gura popis. Mi mu dajemo pluseve, tapšemo ga po ramenu. To je OK. Tapšemo i druge po ramenu. Tko god hoće. Fokus pažnje traje ponekad i cijeli dan. I Hadži i dalje gura bez našeg stvarnog zaleđa. I ostatak ekipe isto tako. Ako prođe prođe, ako neki drugi nešto uspiju super. No ništa od toga nema političku snagu, praktički kao dnevnopolitički smijenjiva tema ostaje nebitno.

Vratimo se i na debi facebook-a u političkom životu Hrvatske. Banda Lopovska. Možemo taj projekt nazvati laganim treningom. Pogledajmo zahtjeve ekipe :

1. Smanjivanje stope PDV-a 11% na sve prehrambene proizvode.
2. Oslobođenje od participacije za lijekove i liječenje.
3. Izglasavanje Zakona o ne zastarijevanju kaznenih djela u privatizaciji i pretvorbi.
4. Osnivanje fonda za povrat opljačkane imovine.
5. Objava registra branitelja.
6. Ukidanje prava na mirovinu saborskoga zastupnika nakon samo 4 godine radnog staža.
7. Ukidanje zabrane prosvjedovanja na Markovom trgu.
8. Odustajanje od Pelješkog mosta i svih megalomanskih projekata.
9. Povećanje iznosa mirovina najmanje 5%.
10. Poništenje Zakona o golfu i hitna zaštita prava građana na privatno vlasništvo.
11. Ukidanje naplaćivanja visokoškolskog obrazovanja.
12. Ukidanja prava glasa dijaspori i lažnim biračima na nepostojećim adresama.
13. Uvođenje logične prakse isplaćivanja poticaja seljacima prije sjetve, ne godinu kasnije.

Zahtjevi mi globalno izgledaju korektno, no istovremeno se pleše sa čistom demagogijom. Primjer je zahtjev za povećanjem iznosa mirovina. Ili naplaćivanje visokoškolskog obrazovanja (jel to znači da bi porezni obveznici trebali financirati Njavru?

U informatičkoj smo eri. Zahtjevi mogu biti precizni i oštri kao britva. Bez šaranja sa dobrim željama. I zašto sljedeća manifestacije facebook-a ne bi bila istinski plod informatičke ere?

Vratimo se natrag na one pojedinačne inicijative naših aktivista. S jedne strane je u redu da inicijative budu samostalne, s druge strane uočava se problem nepostojanja političke podrške. Nitko od tih ekipa se ne može nabaciti na prime time i zaprijetiti bilo čime.

Udruživanje inicijativa mada kroz sinergizam protagonista povećava utjecaj, postaje problematično zbog mogućnosti da će se nekome sviđati jedna stvar, a neće sviđati druga stvar. No što ukoliko smo svjesni da samo kroz podršku svim inicijativama imamo izgled da osiguramo potreban politički pritisak? Gledam sebe. Recimo imamo petnaest prijedloga. Ukoliko se s nekim prijedlogom niti ne slažem pretjerano, ako je rezultat zajedničke realizacije neupitno pozitivan, ne bih dvojio.

Imamo još jednu caku u ovoj priči.

Postoje zahtjevi koji su po sebi pretpostavljam praktički samo-legitimirajući. Zahtjev za objavom troškova poput onog za arheološka istraživanja mi djeluje prilično legitimnim. Ne sjećam se da se itko bunio što su ti podaci izašli u javnost.

Mi na pollitika.com-u mogli bismo i raspravljati o tim zahtjevima i steći prilično dobar dojam radi li se o zahtjevu koji bi mogao dobiti najširu podršku ili ne. Imamo presjeke definitivno cijelog političkog profila Hrvatske, imamo alat s kojim možemo opipati legitimnost neke inicijative.

Što je više zahtjeva, oni koji bi mogli biti oštro kritizirani sa strane dijela javnosti, ne bi bili idealni jer otupljuju mogućnost legitimacije cijelog paketa zahtjeva. No naravno, ukoliko bi po procjeni 7/8 (Rousseau) informiranog stanovništva podržalo neki projekt, ne bi imalo smisla da 1/8 ne priznaje tu volju. To bi bilo uistinu antidemokratski. Tehnički pak govoreći Rousseau reče da se 1/8 može i iseliti ako ne može priznati tu volju, niti joj se pokoriti.

Dakle, upravo one inicijative koje su najšire prihvatljive na temelju feed backa na internetu. One inicijative za koje uistinu ne bismo morali sumnjati jesu li prihvatljiva aproksimacija općeg interesa.

Zbog čega ne bismo pripremili jedan opak paket zahtjeva?

Zbog čega svatko iole upućen u bilo koju društvenu problematiku ne bi pripremio jedan vrlo konkretan prijedlog ili barem zahtjev? Zbog čega mi kao pollitičari (a i drugi) ne bismo kvalitetno obradili pitanje legitimiteta određene inicijative i tako dali orijentir samim nositeljima inicijativa o prihvatljivosti udruživanja tih inicijativa?

Zbog ćega ne bi sljedeći veliki događaj facebooka bio posljedica udruživanja tih zahtjeva koji su i bez formalnih procesa prepoznati kao opći interes? Markov trg. Trebamo li pretjerano raspravljati o ovome zahtjevu?

I što kada bismo imali recimo 15 takvih zahtjeva koje bismo u globalu više manje doslovno svi potpisali (vjerujem da smo svi dovoljno zreli da prihvatimo legitimitet artikuliranog interesa 7/8 građana)? Da energija probijanja praga svake od tih inicijativa bude udružena, da to više ne budu pojedinačne inicijative, već kapa legitimnih zahtjeva spram Vlade?

Hoće li itko podržati Premijerku Kosor ukoliko bi bila opće poznata činjenica da je Država netransparentno potrošila 5 mld kuna na potpuno suvišne stvari (recimo arheološka istraživanja?), a ta ista Premijerka šalje policiju na radnike jer zahtijevaju održanje danih obećanja? Hoće li u tom slučaju pasti Vlada? Hoće, jer vlast će izgubiti legitimitet poput požara. Svaki radnik, svaki građanin RH i svaki Hrvat naokolo znati će da država ima novaca, čim ih rasipa tamo gdje nema nikakvu podršku, već upravo suprotno. Ukoliko Premijerka naravno nije pristala na najšire legitimne zahtjeve.

Što je sa oporbom? Može li oporba morati nastaviti glumiti oporbu ili će se aktivno uključiti u inicijativu koja predstavlja upravo opći interes i koja je veća, od facebook okupljanja 1.0. Inicijativa koja bi uistinu zakoračila u informatičku eru. Bez demagogije, bez općih zahtjeva, oštra poput britve?

Kako bi mali stranački ljudi koji su zbog dobrih namjera u tim strankama reagirali ukoliko bi stranke ignorirale takvu inicijativu, umjesto da joj se pridruže sa svim sredstvima? Može li iti jedna stranka biti smatrana demokratskom, ukoliko ne bi podržala najšire prepoznate interese?

Zaključak

– Opće najšire inicijative nisu artikulirane, a često nisu niti suvislo obrađene (bez širokog vijećanja)

– Uske inicijative su dobro definirane no nemaju široku podršku (one man band i slično)

– Trebaju nam široke inicijative koje će biti dobro definirane i koje će biti među nama prepoznate kao opći i zajednički interes na temelju najširih rasprava na internetu

– Takve incijative su po prirodi stvari plod sinergizma specifičnih inicijativa koje su prepoznale kompatibilnost (pitanje političke podrške i legitimiteta) s drugim inicijativama.

-Sljedeći facebook politički meeting treba biti plod informatičke ere, ne iz sfere standardne demagogije.

– Da vidimo kako će Vlada, oporba i svi ostali u RH reagirati na takve zahtjeve? Hoće li se moći oglušiti na njih? Koja je cijena oglašavanju o takve zahtjeve koji su digli ljude na ulice? I kako takva Vlada može upotrebljavati silu nad svojim građanima?

Ovo gore napisano, trenutno mi jedino ima smisla i nekamo vodi. Ako ništa, bar nam Macut, Željka i Premijerka neće moći prodavati staru priču. No mišljenja sam da je ovo samo prirodan korak informatizacije političkog procesa. A iz toga slijede i neke nove posljedice.

Mrak, optužbe, smisao i bitno

Objavljeno: 22 veljače, 2010 | Autor: | Filed under: Uncategorized | Tags: , , , | Komentiraj

Vidim da dio ekipe na netu smatra da je “presedan” suvisao i da netko tko nije podmirio dug ne može biti na bilo kojoj odgovornoj funkciji. Moje mišljenje i moj stav su suprotni. Bitno je razlučiti bitno od nebitnog. Na čemu je potrebno inzistirati, a što je zapravo irelevantno.

Nulti kriterij političke podobnosti je nečiji javni angažman i vjerodostojnost koja iz to javnog angažmana proizlazi. Što netko radi u privatnom životu ili poslovanju, njegova je privatna stvar. Mrak je tako jedna od rijetkih osoba u političkom životu RH koja uopće ima politički kredibilitet utemeljen na brojnom inicijativama koje je pokretao ili u kojima je sudjelovao. Njegov politički habitus i podobnost po pitanju njegova javnog angažmana su po meni neupitno znatno veći nego što je to politički habitus bilo koje druge osobe u Uredu, uključujući samog Josipovića.

Tako, ako govorimo o nevjerodostojnoj vlasti, ne vidim problem u tome što je Mraku propao poslovni projekt (ko radi, taj i griješi, a propast projekta po sebi nema veze sa nečijom moralnošću, btw), ali recimo vidim u citatu Klauškog:

Rekao je da “ne smijemo šutjeti”. Kao što je on u Gradskoj skupštini šutio oko GUP-a i Cvjetnog prolaza. Rekao je da “ne smijemo okretati glavu”. Kao što je on okretao glavu od Milana Bandića. Rekao je da se “ne smijemo bojati”. Kao što se on kao saborski zastupnik ili gradski vijećnik bojao javno kritizirati sve slučajeve korupcije i kriminala, na državnoj ili gradskoj razini. Jer, kao što nas je podučio u svom govoru: “Svatko od nas je taj koji svojim ponašanjem stvara ili negira pravednost”.

Dakle. Ovo je usporedba javnog političkog habitusa Josipovića i Mraka koji iza sebe ima stvaranje javne arene pollitika.com-a, popisa birača, natonareferendum inicijative, projekt afere, pomoći Fintiću i mnogim drugim građanskim inicijativama, te naravno bezbroj javnih komentara gdje je pokazao visoku konzistentnost i sklad između javnog govora i konkretnih dijela.

Ovo što karakterizira Mraka je ono što daje vjerodostojnost nekoj javnoj funkciji. To što karakterizira Mraka je i razlog zašto je Josipovićeva odluka izazvala bijes kod velikog broja upućenih.

Predbacivati Mraku da ugrožava vjerodostojnost neke funkcije u trenutku kad je upravo Mrak svjetlosnim godinama ispred usudim se reći cijelog predsjedničkoga ureda, uvreda je meni osobno, ali usudim se reći i svim slobodnomislećim osobama.

Postoje dakle bitne stvari koje građanima jamče vjerodostojnost političke funkcije. To upravo proizlazi iz nečijeg dotadašnjeg javnog angažmana koji je kod Mraka gotovo besprijekoran. U svakom slučaju dovoljno dobar da je blogerska scena s ponosom praktički konsezusno podržala Mraka, što je uistinu rijedak slučaj i koji ukazuje na politički ugled među informiranima koji Mrak ima.

Postoje i milijoni grijeha iz prošlosti doslovno svakog od nas, tko radi uistinu mora i griješiti. Iz tih grijeha eventualno možemo utvrditi nečiji moralni habitus, jeli netko prevarant, muljator i slično. No, kada ti je grijeh to što ti je firma propala, meni ne govori definitivno ništa o moralnom habitusu Mraka. Govori mi to da je možda vodio loše posao, ali opet u javnom se je angažmanu pokazao kao osoba koja zna realizirati zacrtani projekt, što opet nije loše. Već naprotiv.

Da. Dužan je državi novac. Što to znači meni, hrvatskom građaninu? Da dužnici nemaju pravo na politički angažman? Da u općem kolapsu hrvatske privrede za koju godinu u politici neće biti mjesta za nikoga osim za one kojima država oprosti dugove, čitaj podobnike režima?

Što je bitno, a što nebitno? Bitno je ono što podebljava ugled neke funkcije, ono što osigurava legitimaciju autoriteta, a to je upravo isključivo nečiji javni angažman.

Ja na vlasti želim vidjeti vjerodostojne osobe s kojima se Klauški neće moći sprdati tek tako. Osobe čija JAVNA riječ nešto vrijedi. Osobe kojima ću bez straha pokloniti svoje povjerenje. Takva osoba je Mrak. Sve ostalo, priča je za one koji nisu razmislili o tome što je bitno, a što nebitno.

Oirjentirajmo se ljudi na bitno i zaštitimo to što je bitno, pobogu.