Dom Naroda – o potrebi, zahtijevu i dobrovoljcima

U prošlom dnevniku sam utvrdio idejnu potrebu uspostave nekog konstruktivnog mjesta gdje bi došli pojedinci željni stvaranja boljeg sutra. Rješavanja problema, a ne njihovog uočavanja, stvaranjam, a ne vječnog konstatiranja očitog.

No, za koga je uistinu takvo mjesto namijenjeno? Gdje su ti konstruktivci?

Kroz nekih 8 godina sudjelovanja u političkim javnim raspravama na internetu, vidio sam desetke slučajeva gdje bi konstruktivni pojedinci došli, dali na forum.hr, net.hr, index.hr, neki specijalistički forum, pollitika.com i gdje umjesto da bi naišli na tu tako željenu konstruktivnu klimu, bili okruženi uglavnom vječnim kritičarima kojima je osnovni cilj utvrditi da nešto nije savršeno. A to u biti nama ispraksanima uopće nije teško, s obzirom da ništa nije savršeno, a i da jeste, lako bismo uočili da ostali ljudi nisu savršeni, pa ionako ništa od svega.

Ukratko, na internetu imamo stotine mjesta gdje će se kritizirati, a NULA mjesta gdje će rasprave krenuti u konstruktivnom smjeru i gdje se tako nešto čak i podrazumijeva. Svi ti deseci koji bi došli, nakon kratkog ili ako su uporniji, nešto dužeg vremena, odustali bi. Digli bi sidro, a takve lokacije bi prepustili onima kojima je ipak daleko manji napor da kritiziraju.

Da je postojalo jedno takvo konstruktivno mjesto, vrlo moguće je da bismo sve te ljude i njihov konstruktivni modus zadržali i to bi bio već sasvim korektan početak jednog okrupnjavanja pozitivne energije.

Danas je situacija znatno plodnija i sve češće nailazim na ljude koji žele stvarati, koji žele rješavati probleme, koji su osvijestili činjenicu da su i oni politički SUBJEKTI, ali koji su i dalje izrazito izolirani.

Jer kada takvi osviješteni počnu spominjati ideju društvene odgovornosti, konstruktivnih namjera i slično, u svojoj okolici, umjesto da naiđu na podršku, najbolje na što će naići jeste tapšanje, a puno češće će naići na reakcionizam. Rekao bih da je taj reakcionizam plod inertnosti okoline kojoj takvo heretičko razmišljanje o osobnoj političkoj odgovornosti predstavlja snažnu inkomodaciju, što je pak nužno sasjeći u korijenu.

Posljedica same priče je da osviješteni pojedinci okruženi reakcionizmom onih od kojih je najnormalnije očekivati podršku, u nedostatku mjesta gdje bi nastavili razvijati svoju konstruktivnu stranu nakon nekog vremena jednostavno odustanu i opet pognu glavu podučeni lošim iskustvom iz svojeg okoliša.

Ukoliko bismo stvorili jedno konstruktivno ozračje, ukoliko bi ta ekipa imala mogućnost da naiđe na tako potrebnu podršku i jedan zdrav mentalni okoliš, to bi je vrlo vjerojatno navelo da se ne preda tako lako. Pogotovo s obzirom da već sada znanje desetaka nas koji imamo slična iskustva može znatno olakšati suočavanje sa ne tako idealnom stvarnošću, a istovremeno nam svima i omogućiti da budemo znatno jači, pametniji i učinkovitiji, nego kada smo izolirani i nesvjesni postojanja onih drugih za koje se već ima smisla boriti.

Više manje svatko tko je pokretao bilo koju političku inicijativu prilično je svjestan nužnosti podrške (na svim nivoima, ali gdje je ona moralna podrška itekako važna za preživljavanje nove svijesti) i da bez podrške ljudi u svojoj pojedinačnoj beznačajnosti jedini suvisao čin je upravo odustati.

OK. Možemo govoriti i o strankama kao takvom jednom okruženju, ali opet, više manje svatko tko je bio član bilo stranke najčešće dobro zna koliko je izraženiji utjecaj sinekura kao motivacijski faktor, nego opća dobrobit u takvim zatvorenim sustavima.

Da zaključim.

Onoga trenutka kada osoba osvijesti svoju političku odgovornost i shvati da je ona subjekt, a ne objekt političkog procesa, dobro okruženje je nužnost za preživljavanje nove perspektive bez kojeg niti sama perspektiva nema smisla.

Da kada se pojavi sljedeća takva osoba, da ju se može uputiti na mjesto njoj srodnih osoba koje dijele iste probleme i koje trebaju ista rješenja. U jednom zdravom, konstruktivnom, motivirajućem okruženju. Da sljedeća osoba koja osvijesti svoju političku odgovornost ne bude izgubljena i kao izrod ugušena, već da u plodnom okruženju nastavi svoj razvoj i osigura plodonosnost nove perspektive.

Nema više smisla da gubimo politički osvještene, a jedno konstruktivno ozračje je ono što nam može znatno pridonijeti ovom zahtjevu.

Jasno, kritika, destruktivnost kao hladan tuš i dalje su izrazito potrebni, no hladnih tuševa imamo svuda na internetu (i tu je internet pokazao već vrlo visoku moć u dekonstrukciji raznih političkih i inih mitova), a mjesto konstruktivnog razvoja nemamo.

Ono što me sada interesira dragi čitatelju, jeste, slažeš li se sa konstatacijom i ukoliko se slažeš, bi li sudjelovao u stvaranju takvog mjesta? Ovdje neću ulaziti u to kako se to mjesto može kreirati, jer mada imam neke pretpostavke, realno ne znam, ali znam da kada bi takav portal, takav sajt pokrenulo 10-15 pojedinaca koji su svjesni ove potrebe, da bi sa zajedničkom vizijom i takvim širokim startom početna gravitacija bila u samom početku osigurana.

Rekao bih da je vrijeme za tako nešto sazrelo. Uglavnom, javi se, predloži, složi, idemo stvoriti to mjesto.