Indoktrinati vs demokrati

Osobno ljude politički prvenstveno razlikujem po gornjem principu. To što se često slažem s nekim indoktrinatom više nego s demokratom i dalje mi dotičnu osobu politički ne čini prihvatljivim političkim partnerom. S druge strane demokrat različitog mišljenja moj je politički i ideološki partner.

Što je to indoktrinat?

Indoktrinat je osoba koja je usvojila određenu političku doktrinu. Bio to libertarijanac, komunist, nacionalist, religijski fanatik, nebitno. Vrlina indoktrinata je univerzalna.

Indoktirnat je siguran da je u pravu.

I to sve izvrsno funkcionira do trenutka pokretanja javne rasprave.

U javnoj raspravi indoktrinat čini nekoliko ozbiljnih pogrešaka:

1. uzima svoju mentalnu mapu /svoju perspektivu/ zdravo za gotovo
2. ignorira činjenicu da netko tko nije prošao isti proces indoktrinacije ima različitu mentalnu mapu
3. često nije uopće niti svjestan postojanja različitih mentalnih mapa
4. plasira argumente na temelju osobne mentalne mape koji su tada po prirodi stvari promašeni

Zbog neuspjeha sudjelovanja u javnoj raspravi indoktrinat obično počinje zazirati od javne rasprave, pa i demokracije same. Jednosmjerni medij iz kojeg može docirati, postaje omiljeni način obraćanja javnosti.

Što je to demokrat?

Demokrat je osoba koja je svjesna svoje ograničenosti i neznanja. Demokrat u raspravi sluša, raspravlja i širi polje znanja.

U javnoj raspravi demokrat je svjestan da njegova mentalna mapa /perspektiva/ nije univerzalna datost i samim time primoran je utvrditi polje zajedničkog iz čega bi se gradio i politički dogovor.

Demokratu je područje javne rasprave blagodat, a ne smetnja. A javna rasprava među demokratima kreira upravo najbolja rješenja za zajednicu.

Ako netko želi slijediti dobru komunikacijsku praksu kod uspostave javnog dogovora, može koristiti sljedeći postupak:

1. utvrđuje zajednički misaoni prostor/mentalnu mapu/
2. utvrđuje zajedničke vrijednosti
3. na temelju zajedničkog prostora i vrijednosti gradi i zajedničku perspektivu
4. iz zajedničke perspektive postiže se i dogovor.

Možemo povući i jednu intenzivnu reperkusiju ideološkog orijentiranja, a to je da se demokrat odriče partikularnog gledišta kao nebitnog, ali isto tako inzistira i kod druge strane na istom.

Danas u vrijeme krize popularni su razni ekstremizmi koji upravo počivaju na indoktrinacijskim školama. Sigurnost istine i ispravnosti u teško vrijeme željeno je emotivno utočište.

http://www.youtube.com/watch?v=HLNhPMQnWu4

Na žalost, s obzirom na to da su indoktrinati ograničene sposobnosti usuglašavanja, razgovora, dogovora, radikalizacija društva u tom smjeru obično vodi i u eskalaciju nasilja.

No unatoč dobroj klimi za bujanje snage ekstremizma, vjerujem da je upravo onaj drugi demokratski dio građana, onaj meni blizak, onaj koji je sposoban graditi na zajedničkim temeljima, upravo taj koji jedini  može osigurati budućnost svakom društvu.