Marx, CNN, antikapitalisti i informacijska revolucija

Objavljeno: 11 prosinca, 2011 | Autor: | Filed under: Uncategorized | Tags: , , , , , , , , , , , | 1 komentar

Pred koji tjedan osvanuo je članak na CNNu, valjda najreferenciraniji u zadnjih godinu dana.

Članak je pogodio srca mnogih, dijeljen je i komentiran svuda naokolo.

Odlična prilika da provjerim stav o antikapitalističkoj ideji i da izanaliziram probleme potrebne riješiti na putu dobre komunikacijske prakse.

S obzirom da tema nije nova, da imamo kolegu Štefana koji redovno promovira Marxa, ali i na naše socijalističko nasljeđe, mogu reći da imamo jednu dobru podlogu za dodatnu iteraciju mišljenja.

Pitanja su bila sljedeća.

1. što je to kapitalizam?
2. ako se ukine kapitalizam, što se to točno ukida?
3. kako bi izgledala zakonska regulativa kojom bi se ukinuo kapitalizam?

Na prvo pitanje dobivam relativno uniforman odgovor.

“Privatno vlasništvo nad sredstvima proizvodnje”

Drugo pitanje već stvara probleme. Na pollitika.com-u se spominje opće ukidanje kapitala (što nitko ne zna što zapravo znači!), ukidanje izrabljivanja poslodavaca (Zakon o Radu), neki drugi spominju i regulativu financijskih tokova, ukidanje financija, novca, u svakom slučaju nastaje vrlo problematična priča bez osnovne artikulacije.

Do odgovora na treće pitanje nismo nikada dogurali. Nevjerojatno ali istinito. OK. Možemo reći da nije na nama da kreiramo zakone, ali ipak, možemo ukazati barem na smjernice koje bi mogle ići ka željenoj artikulaciji, ne mora stvar biti u finesu definirana.

Kao osoba koja je zagovornik JOTa, primjene opće informacijske revolucije na promjenu političke paradigme, moram primijetiti da je ovakvo razmišljanje neartikulirano, konfuzno i da kao takvo ne unosi dodatnu vrijednost u politički proces.

Baratanje krovnim terminom koji svakome znači nešto drugo (što je ideja antikapitalizma?), nije dobro polazište, jer osobe u toj situaciji bez kvalitetno definiranih pojmova ne mogu uspostaviti niti komunikaciju.

Jedna osoba će tada pričati o problemu tokova novca, druga o podržavljenju svog vlasništva, treća o nekorektnom postupanju šefova, četvrta o nečemu četvrtome.

Marxa su tako već iskoristili, stvorili SSSR, nisu napravili neki lud posao, ali po običaju, nije kriv Marx već loša implementacija njegovih ideja. OK ljudi. Ako su to bile loše implementacije, predložite bolje, pokušajte artikulirati problem, jer bez toga se ne mičemo niti pedalj.

Istina, ostajem duboko sumnjičav spram generalne šprance antikapitalizma, s obzirom da ozbiljnu impotenciju pristupa i rezultata. Ali, ako netko stvarno i dalje misli da to nekamo vodi, neka artikulira stvari i ne koristi termine koji nisu koncizni i koji uvode konfuziju.

Ljudi. Ne koristite termin kapitalizam (jer to je po artikulaciji jednako pandanu zla), jer on praktički ne znači ništa. Preciznije toliko malo znači, da će mnogi čak i reći da nikada nije niti postojao drugi ekonomski poredak (SSSR je tako furao državni kapitalizam) osim kapitalizma, što aludira na to da je antikapitalistička ideja ideja utemeljena na općoj negaciji stvarnosti.

Još par detalja. Kolega Štefan često poziva da čitam Marxa, jer tamo sve piše. Naglašavam, to je argument koji iznose vjerski fundamentalisti kada se nađu u stupici, kada se pozivaju na Bibliju i 1000 teoloških spisa, emanacije Istine. Pobogu, razgovaram sa vama, ne sa knjigama. Ako mi ne možete odgovoriti na pitanja, postoji li mogućnost da je to zato što na njih zapravo nemate odgovore?

Podsjećam još jednom, vjerski fundamentalisti se ponašaju na isti način, duboko su uvjereni u to da znaju o čemu pričaju, ali nekome sa strane izgledaju kao redikuli. I vi meni tako izgledate kada koristite retoriku i obrambene mehanizme namijenjene za vjerske fundamentaliste.

Možda redikuli niste, možda neke stvari stoje, zapravo, siguran sam da stoje (kao na kraju krajeva i u Bibliji), ali treba li vam antikapitalistička dogma da bi ih mogli iskomunicirati? Možete li se odreći krovnih termina koji zapravo ništa ne znače , orijentirati se na elemente koji ne nose takav informacijski šum da uspostavimo komunikaciju?

Duboko vjerujem da imate potencijal da ne završite u miljeu dogme i istoznačnice vjerskom fundamentalizmu, onoj ekipi što nosi transparente i vidi vraga (kapital) u svakome tko im je malo čudna pogleda. Ali za tako nešto morati ćete se ipak malo više potruditi. S time da je i nagrada jako vrijedna, a to je da ipak ne završite o sigurnosti vlastite gluposti.

Jeste. Izazov je testirati svoje ideje, biti spreman na odricanje od senzacijskog i fenomenološkog pristupa, ali nema nam druge, ako hoćemo kreirati bolji svijet.

I da se za kraj vratim na Marxa i CNN.

Kao što je u Weimarskoj republici nastao konflikt između socijalista evolucionista i komunista revolucionara zbog međusobnog optuživanja za izdaju radničkog pokreta (što je urodilo pobjedom nacizma), tako se i danas rekao bih uvodi Marx kako bi se ojačala podjela između onih koji su spremni baviti se artikulacijom jasnih problema i onih koji bi rušili sisteme pod kapom krovnih termina koji ne znače ništa.

I tada pozivanje na antikapitalizam, kao crtu koja unosi dodatni nered na američkoj građanskoj sceni (izražen sukob Tea Partya i OWS) gdje se i jedna i druga strana drži krovnih termina i ne odstupa niti pedalj, umjesto da krene putem zajedničkih vrijednosti i iz tih zajedničkih vrijednosti artikulira zajednička rješenja koja će za razliku od ovakve podjele imati potrebnu političku snagu.

I zato vas lijepo molim da se odreknete krovnih termina / u ovom slučaju kapitalizam/antikapitalizam/ koji de facto ništa ne znače i koji onemogućavaju artikulaciju ZAJEDNIČKIH polazišta iz kojih se može artikulirati željena politička snaga sposobna da promijeni svijet.

Vrijeme je za jasnu misao, artikuliranu i prepoznatu, sukladnu informacijskoj revoluciji. Ona nas može izbaciti iz karmičkog kotača u kojem je zapeo ovaj svijet.

LP i NHF.

Forum (Dom naroda) kao nulta točka izlaska iz političke krize

Objavljeno: 14 rujna, 2010 | Autor: | Filed under: Uncategorized | Tags: , , , , , , , | 1 komentar

Forum kao ground zero novog poretka

U postideološkom smo dobu. Ideologije 19og i 20og su mrtve. Liberali, anarhisti, feministkinje, konzervativci, komunisti, fašisti politički su marginalizirani, a njihovi poklonici predstavljaju uske klike međuindoktriniranih zatvorenih sustava neinteresantnih političkoj zajednici.

Kad ste zadnji puta pričali s nekim/om liberalom, anarhistom, feministkinjom, konzervativcem, komunistom ili fašistom, a da vam je njihova priča zvučala iole suvislo? Ako pogledamo otvorene diskusijske forume, recimo pollitika.com, prilično je očito da takvi zatvoreni sustavi predstavljaju idejni atavizam interesantan isključivo onome tko ga zastupa.

Zatvoreni, strogo definirani kontekst koji funkcionira samo na specifičnim primjerima, dok ih drugi primjeri u demaskiraju u svojem apsurdu, više nikome nije interesantan. Stranke koje su utemeljene na takvim ideološkim atavizmima još su samo zadržale zastave podobne za grupiranje stoke, no ideologija, ona je nestala još sa padom Berlinskog zida.

Apsurd takvih političkih zorova dodatno je pokopao internet sa otvorenim kontekstom gdje čitav niz praktičnih primjera čini takve dogmatske sustave potpuno neupotrebljivima za rješavanje političkih problema zajednice.

Osnovna karakteristika ideologija 19og i 20og stoljeća i razlog zbog kojeg su iste umrle, leži u zatvorenom političkom kontekstu koji definira razne odnose dogmatski, bez da se sagleda šira perspektiva. Borba između radnika i kapitalista, između žena i muškaraca, između crnih i bijelih, naših i njihovih u kompleksnosti političkoga sustava postaje apsurdnom. Dovoljno je spomenuti samo jednu ne tako strogo definiranu kategoriju, da se cijela slika ovakve simplifikacije razbije u svojem besmislu. Dovoljno je složiti se kako postoje razni sukobi uvjetovani nekom datošću trenutka, da rigidnost tih ideologija izgubi smisao.

Tako smo se kao društvo, na svjetskom nivou našli u vakuumu. Imamo besmislene ideologije koje realno ništa ne predstavljaju, imamo ih kao takve prokazane, a potreba za artikulacijom politike i političkog nema više svoj medij.

Zatvoreni konteksti su mrtvi. Ostao nam je samo otvoreni kontekst gdje svi znamo da ništa ne znamo. I takvi osakaćeni moramo donositi političke odluke. Svjetska politička kriza počiva upravo na gubitku kursa koji je nekad određivala dogma koja se ne dira, dogma koja je danas mrtva.

Kako funkcionirati u otvorenom kontekstu? Kako donositi odluke kada znamo da ništa ne znamo? Usuglašavanjem tih konteksta i kreiranjem širokog konteksta koji će imati dovoljnu političku podršku da bude legitimiran. Dok nismo stvorili takav kontekst, funkcionirati ćemo u kriznom stanju gdje nije moguće legitimirati ništa osim sile.

Hrvatska politička zajednica, ali i ne samo hrvatska, prolazi kroz najdublju političku krizu moguće čak viđenu u povijesti. Stvaranje širokog konteksta koji bi pomirio parcijalne svjetove i tako osigurao legitimitet, način je izlaska iz političke krize.

Forum, Dom naroda, kako nam je drago, no u svakom slučaju JOT sučelje koje će omogućiti usuglašavanje konteksta SVIH zainteresiranih sudionika političkog procesa, nezamjenjiv je alat nužan za izlazak iz političke krize.

Bez takvog alata, prostora za argumente neće biti, jer komunikacija među izoliranim kontekstima nije moguća. A ako nema komunikacije, tada samo sila ostaje kao mjera oblikovanja političke

stvarnosti.

Projekt Forum, projekt Dom naroda, predstavlja ground zero za izlazak iz političke krize postideološkog doba.

Udruživanje artikuliranih i opće prihvatljivih inicijativa

Objavljeno: 15 ožujka, 2010 | Autor: | Filed under: Uncategorized | Tags: , , , , , , , , , | 1 komentar

Nije da nismo u mogućnosti stvoriti bolje sutra.

Nedavno nam je društvo radio Petar Macut. Opći napadi na Vladu, kritika i blaćenje. Rješenja niodkuda.

Mala korekcija. Rješenja kažu da postoje . Ili recimo ovo.

OK. Jeli vama bitno što piše u programu SDPa? Meni zapravo i nije. Jednostavno ne vjerujem SDPu. Neki dan su dizali kaznene prijave protiv niza SDPovaca. Argument SDPa je bio da se radi o političkom obračunu. Možda se i radi. Ali to je irelevantno ukoliko priznaješ postojeće institucije.

Jućer je Hebrang branio Rončevića, govorio kako se radi o političkom obračunu, prekjučer je Šišljagić branio Glavaša. Kada se ne napada tvoj, radi se o pravnoj državi, kada se napada tvoj, radi se o očitom primjeru nepostojanja pravne države.

Neka se više odluče.

Dok tako jedan SDP izgubljeno plovi bespućima hrvatske zbilje, imamo neki program koji će SDP kakti implementirati na vlasti. Neka načela. Prošli puta ekipa je bila izgubljena političkim čarkama, stalno neko ulazi i izlazi iz koalicije, trguje se na veliko. Neka jasna obećanja tipa Račanovo da će objaviti ugovor Države sa DT-om i ona se prekrše. Čak i tako jednostavne, jasne stvari bile su izigrane. Da ne govorimo o općim programskim načelima koja se uz sve daju prilično široko braniti čak i kad ništa ne štima.

Primjer je naša draga Premijerka.

Sve to okačiti mačku o rep. Jer ne vodi nikamo.

Mrak kaže da je tražio objavu proračuna u EXCEL tablici. Ne znam točno kako idu priče, ali upisah “državni proračun EXCEL” i dobih ovo i bitan dio.

Imamo državni proračun na pladnju. Imamo pravo kao javnost i na pojašnjenja. Nedavno je Magarac rekao “6. na internet svi podaci o tome kako se troše naše pare, i to do razine da znamo koliko se troši na spajalice u pojedinom uredu.također i firme i pojedinci koje subvencionira država moraju sve račune na internet.”

Zašto mi ne bismo znali točno gdje se lova i za što troši? Zašto ne bismo ponudili konkretna rješenja da se proračun znatno poboljša? Šta mislite koliko love ide na ništa?

Nedavno je izbio skandal sa HAC-om i arheološkim istraživanjima. Znači, otišlo 413,4 milijuna kuna na ovaj možebitno toliko vrijedan posao. Ili se ovdje radi o čistoj malverzaciji? To smo naravno saznali nakon što je Sanader odmaglio. Koliko toga mi ne znamo?

Zbog čega bismo prihvaćali bilo kakve mjere štednje dok se pojavljuju ovakvi skandali kao oblik političkog obračuna, umjesto da smo to revidirali i prije nego što je došlo u plan?

Puno pitanja. Vjerujem retoričkih.

Malo sam zabrazdio s konkretnim primjerom.

Poanta cijele priče ono što svi zapravo znamo, a to je da su nam ruke otvorene.

OK.  Kad već nitko neće, zašto mi ne bismo nudili konkretne prijedloge? Ili konkretne zahtjeve?

Tu ću nabrojati Hadžija i prava na referendum, udruge Iuris Protecta i zahtjev za preispitivanje odvjetničkih tarifa, Mraka i aktualizaciju pitanja popisa birača ili građanske inicijative Matija Gubec.

Konkretni prijedlozi, konkretni zahtjevi. Čini mi se i sasvim legitimni.

Postoji ovdje mali problem, mogu primijetiti. Haždi gura popis. Mi mu dajemo pluseve, tapšemo ga po ramenu. To je OK. Tapšemo i druge po ramenu. Tko god hoće. Fokus pažnje traje ponekad i cijeli dan. I Hadži i dalje gura bez našeg stvarnog zaleđa. I ostatak ekipe isto tako. Ako prođe prođe, ako neki drugi nešto uspiju super. No ništa od toga nema političku snagu, praktički kao dnevnopolitički smijenjiva tema ostaje nebitno.

Vratimo se i na debi facebook-a u političkom životu Hrvatske. Banda Lopovska. Možemo taj projekt nazvati laganim treningom. Pogledajmo zahtjeve ekipe :

1. Smanjivanje stope PDV-a 11% na sve prehrambene proizvode.
2. Oslobođenje od participacije za lijekove i liječenje.
3. Izglasavanje Zakona o ne zastarijevanju kaznenih djela u privatizaciji i pretvorbi.
4. Osnivanje fonda za povrat opljačkane imovine.
5. Objava registra branitelja.
6. Ukidanje prava na mirovinu saborskoga zastupnika nakon samo 4 godine radnog staža.
7. Ukidanje zabrane prosvjedovanja na Markovom trgu.
8. Odustajanje od Pelješkog mosta i svih megalomanskih projekata.
9. Povećanje iznosa mirovina najmanje 5%.
10. Poništenje Zakona o golfu i hitna zaštita prava građana na privatno vlasništvo.
11. Ukidanje naplaćivanja visokoškolskog obrazovanja.
12. Ukidanja prava glasa dijaspori i lažnim biračima na nepostojećim adresama.
13. Uvođenje logične prakse isplaćivanja poticaja seljacima prije sjetve, ne godinu kasnije.

Zahtjevi mi globalno izgledaju korektno, no istovremeno se pleše sa čistom demagogijom. Primjer je zahtjev za povećanjem iznosa mirovina. Ili naplaćivanje visokoškolskog obrazovanja (jel to znači da bi porezni obveznici trebali financirati Njavru?

U informatičkoj smo eri. Zahtjevi mogu biti precizni i oštri kao britva. Bez šaranja sa dobrim željama. I zašto sljedeća manifestacije facebook-a ne bi bila istinski plod informatičke ere?

Vratimo se natrag na one pojedinačne inicijative naših aktivista. S jedne strane je u redu da inicijative budu samostalne, s druge strane uočava se problem nepostojanja političke podrške. Nitko od tih ekipa se ne može nabaciti na prime time i zaprijetiti bilo čime.

Udruživanje inicijativa mada kroz sinergizam protagonista povećava utjecaj, postaje problematično zbog mogućnosti da će se nekome sviđati jedna stvar, a neće sviđati druga stvar. No što ukoliko smo svjesni da samo kroz podršku svim inicijativama imamo izgled da osiguramo potreban politički pritisak? Gledam sebe. Recimo imamo petnaest prijedloga. Ukoliko se s nekim prijedlogom niti ne slažem pretjerano, ako je rezultat zajedničke realizacije neupitno pozitivan, ne bih dvojio.

Imamo još jednu caku u ovoj priči.

Postoje zahtjevi koji su po sebi pretpostavljam praktički samo-legitimirajući. Zahtjev za objavom troškova poput onog za arheološka istraživanja mi djeluje prilično legitimnim. Ne sjećam se da se itko bunio što su ti podaci izašli u javnost.

Mi na pollitika.com-u mogli bismo i raspravljati o tim zahtjevima i steći prilično dobar dojam radi li se o zahtjevu koji bi mogao dobiti najširu podršku ili ne. Imamo presjeke definitivno cijelog političkog profila Hrvatske, imamo alat s kojim možemo opipati legitimnost neke inicijative.

Što je više zahtjeva, oni koji bi mogli biti oštro kritizirani sa strane dijela javnosti, ne bi bili idealni jer otupljuju mogućnost legitimacije cijelog paketa zahtjeva. No naravno, ukoliko bi po procjeni 7/8 (Rousseau) informiranog stanovništva podržalo neki projekt, ne bi imalo smisla da 1/8 ne priznaje tu volju. To bi bilo uistinu antidemokratski. Tehnički pak govoreći Rousseau reče da se 1/8 može i iseliti ako ne može priznati tu volju, niti joj se pokoriti.

Dakle, upravo one inicijative koje su najšire prihvatljive na temelju feed backa na internetu. One inicijative za koje uistinu ne bismo morali sumnjati jesu li prihvatljiva aproksimacija općeg interesa.

Zbog čega ne bismo pripremili jedan opak paket zahtjeva?

Zbog čega svatko iole upućen u bilo koju društvenu problematiku ne bi pripremio jedan vrlo konkretan prijedlog ili barem zahtjev? Zbog čega mi kao pollitičari (a i drugi) ne bismo kvalitetno obradili pitanje legitimiteta određene inicijative i tako dali orijentir samim nositeljima inicijativa o prihvatljivosti udruživanja tih inicijativa?

Zbog ćega ne bi sljedeći veliki događaj facebooka bio posljedica udruživanja tih zahtjeva koji su i bez formalnih procesa prepoznati kao opći interes? Markov trg. Trebamo li pretjerano raspravljati o ovome zahtjevu?

I što kada bismo imali recimo 15 takvih zahtjeva koje bismo u globalu više manje doslovno svi potpisali (vjerujem da smo svi dovoljno zreli da prihvatimo legitimitet artikuliranog interesa 7/8 građana)? Da energija probijanja praga svake od tih inicijativa bude udružena, da to više ne budu pojedinačne inicijative, već kapa legitimnih zahtjeva spram Vlade?

Hoće li itko podržati Premijerku Kosor ukoliko bi bila opće poznata činjenica da je Država netransparentno potrošila 5 mld kuna na potpuno suvišne stvari (recimo arheološka istraživanja?), a ta ista Premijerka šalje policiju na radnike jer zahtijevaju održanje danih obećanja? Hoće li u tom slučaju pasti Vlada? Hoće, jer vlast će izgubiti legitimitet poput požara. Svaki radnik, svaki građanin RH i svaki Hrvat naokolo znati će da država ima novaca, čim ih rasipa tamo gdje nema nikakvu podršku, već upravo suprotno. Ukoliko Premijerka naravno nije pristala na najšire legitimne zahtjeve.

Što je sa oporbom? Može li oporba morati nastaviti glumiti oporbu ili će se aktivno uključiti u inicijativu koja predstavlja upravo opći interes i koja je veća, od facebook okupljanja 1.0. Inicijativa koja bi uistinu zakoračila u informatičku eru. Bez demagogije, bez općih zahtjeva, oštra poput britve?

Kako bi mali stranački ljudi koji su zbog dobrih namjera u tim strankama reagirali ukoliko bi stranke ignorirale takvu inicijativu, umjesto da joj se pridruže sa svim sredstvima? Može li iti jedna stranka biti smatrana demokratskom, ukoliko ne bi podržala najšire prepoznate interese?

Zaključak

– Opće najšire inicijative nisu artikulirane, a često nisu niti suvislo obrađene (bez širokog vijećanja)

– Uske inicijative su dobro definirane no nemaju široku podršku (one man band i slično)

– Trebaju nam široke inicijative koje će biti dobro definirane i koje će biti među nama prepoznate kao opći i zajednički interes na temelju najširih rasprava na internetu

– Takve incijative su po prirodi stvari plod sinergizma specifičnih inicijativa koje su prepoznale kompatibilnost (pitanje političke podrške i legitimiteta) s drugim inicijativama.

-Sljedeći facebook politički meeting treba biti plod informatičke ere, ne iz sfere standardne demagogije.

– Da vidimo kako će Vlada, oporba i svi ostali u RH reagirati na takve zahtjeve? Hoće li se moći oglušiti na njih? Koja je cijena oglašavanju o takve zahtjeve koji su digli ljude na ulice? I kako takva Vlada može upotrebljavati silu nad svojim građanima?

Ovo gore napisano, trenutno mi jedino ima smisla i nekamo vodi. Ako ništa, bar nam Macut, Željka i Premijerka neće moći prodavati staru priču. No mišljenja sam da je ovo samo prirodan korak informatizacije političkog procesa. A iz toga slijede i neke nove posljedice.