JOT Forum i deidologizacija politike

Vizija je kreiranje JOT foruma gdje bi sudjelovali svi ljudi dobre volje u kreiranju političkih rješenja.

Zamislim situaciju i vidim odmah problem. A to je slika standardnih foruma gdje obitavaju indoktrinati. Ekipa koja ZNA rješenje i sve što treba jeste uvjeriti druge. I tako svaki indoktrinat umjesto da sluša, govori. Jako puno govora, jako malo slušanja, a praktički ništa usuglašavanja.

OK, nađu se odmah grupacije indoktrinata, pa neki furaju nacionalističke mantre, neki libertarijanske, neki socijalističke, neki svoj slobodni stil, neki kombinacije, ali poanta je da se grupiraju sličnomišljenici i onda grupe sebi međusobno dokazuju kako ovi drugi nisu u pravu, a kako su oni u pravu.

Zamišljam takav forum i sve što mogu reći je da takav forum nema smisla.

Zamišljam sada JOT forum koji ima smisla. Ekipa je brižno kadrovirana. Svjesna je da i ono što zna, nije toliko bitno, koliko je bitno ono što svi znaju. Dakle, ekipa koja ne docira, koja kuži da su čovjek i magarac pametniji od čovjeka, ekipa koja je voljna uči sa svakim u razgovor i detektirati ZAJEDNIČKE TOČKE iz kojih će graditi i zajedničke politike. Stotine ljudi, stotine politika, što su zajedničke točke šire prepoznate, to su politički snažnija polazišta i osiguravaju šire dogovore.

Na tom forumu dakle nema plasiranja grandioznih vizija i rješenja, već uporno črčkanje, iskopavanje tih zajedničkih fundusa i usuglašavanje politika. Nema tu mjesta za velike riječi i nejasne termine (kapitalizam), nema poklapanja s opakim frazama, do sve ostaje doma.

Nema niti stava “znam ja neke stvari”, jer svatko od nas zna neke stvari, ali ako ćemo s figom u džepu sudjelovati u raspravama, ništa od svega toga. Sve to “znam ja neke stvari” ostaje doma i ne doprinosi radu JOT foruma. Ako ne možeš/ne smiješ iznijeti svoj stav i argumente, onda to nije niti stav i kao takav nije niti vrijedan.

Ekipa znajući da ne može furati na temelju pretpostavki, jer iste je ipak prilično teško afirmirati u širem krugu, odriče se tih pretpostavki i po principu CRNE KUTIJE opipava sistem, procese i artikulira te ZAJEDNIČKE TOČKE.

Što je više rudarenja, što je više ZAJEDNIČKIH TOČKI, to se jednostavnije grade i afirmiraju i politike, te osigurava i široka politička podrška nužna za realizaciju tih politika.

Ovdje nema mjesta za ideološke sukobe, jer jedina ideologija koja se priznaje jeste dobra komunikacijska praksa i vjera u ZAJEDNIČKE VRIJEDNOSTI. Umjesto ideoloških patki, forsira se samo na empiriji, na zajednički afirmiranim čvrstim uporištima, na ZAJEDNIČKIM TOČKAMA.

Ono što nije široko afirmirano, jednostavno nije niti relevantno. Što po definiciji uključuje i sve političke doktrine.
I tako, ekipa spremna da se odrekne svega osim onoga što nam je svima zajedničko ili barem velikoj većini građana, kreira jedan misaoni tank (think thank), novog Solomona političkoga procesa.

Naravno, svatko može ući u taj proces, no onaj tko nije spreman preuzeti pravila dobre komunikacijske prakse, onog tko je ovisan o svojoj ideologiji i izvan njezinog okvira ne može funkcionirati, jednostavno će biti isfiltriran kao nerelevantan.
Vjerujete li u mogućnost kreiranja ovakve političke opcije utemeljene na JOT Forumu?

Oglasi

JOT kao ideologija

story25i1.gif “Postoji jedna stara indijska priča koje kaže kako je nekada davno jedan kralj naredio da mu dovedu pet ljudi koji su od rođenja bili slijepi. Kada su ih našli i doveli u njegov dvorac, kralj ih je skupio i rekao im kako će sada imati priliku da opipaju nešto što se zove – slon, a nakon toga će morati podrobno da mu opišu kako taj slon izgleda. Međutim, kralj je udesio tako da se svakom od ovih pet slijepaca dozvoli da opipa samo jedan dio slona, tako da je prvi opipao surlu, drugi – glavu i kljove, treći – noge, četvrti – lijevu stranu slonovog tijela a peti – rep.

Onda ih je kralj opet okupio i zamolio da mu opišu kako slon izgleda. Nije prošlo dugo, ovih pet slijepaca su se počeli već toliko da svađaju da umalo nije došlo i do tuče. Prvi je tvrdio da je slon sličan zmiji sa veoma hrapavom kožom, drugi se odmah usprotivio tvrdeći kako slon nema nikakve veze sa zmijom nego je to nešto zaobljeno i veliko sa dva povinuta koplja koja iz toga vire, treći je tvrdio kako ova dvojica nemaju pojma, jer slon izgleda kao četiri debela kolca zabijena u zemlju itd. itd…

Svaki od sljepaca je tvrdio da slon izgleda upravo onako kako ga je on opipao, a nikome nije palo na pamet da sasluša i ostale, odnosno da predloži, da svako od njih opiše ono što je opipao – pa će tako svi biti u stanju da sklope kakvu takvu sliku slona i saznati kako bi on mogao izgleda.”

Više puta sam spominjao kako informatička revolucija u kojoj smo se našli u biti poništava čitav ideološki spektar iz industrijske revolucije koji je u političkom mainstreamu dominantan i danas, mada naočigled svih ubrzano propada. Ljevica, desnica, konzervativci, liberali, socijalisti, komunisti, svi ovi ideologijski spektri de facto bivaju utemeljeni na zatvorenom kontekstu. Postavlja se slika svijeta (oštar intelektualni prijestup), gdje su relacije jednoznačno postavljene i gdje se tada dogmatski pristupa implementaciji takvih neupitnih istina (prava radnika, individualne slobode, zaštita tradicionalnih vrijednosti, odnos prema kapitalu, etc) u politički proces.

Ovdje nema previše mjesta za OTVORENU javnu raspravu, jer su stavovi unaprijed definirani ideološkim naočalama, to jest svaka javna rasprava se de facto svodi na raspravu s figom u džepu iliti u neravnopravnom okruženju gdje je kontekst unaprijed postavljen i gdje kontekst nije moguće širiti, jer se tim činom urušava cijeli način razmišljanja, što je neprihvatljivo.

Tako razni pripadnici liberala, socijalista, komunista, konzervativaca u biti kvalitetno postavljanju tezu da rasprava među tim skupinama zapravo i nije moguća, jer svatko forsira svoj kontekst, bez sklonosti da se kontekst počne širiti. Kada forsiramo isključivo svoj kontekst, kada nismo spremni ili u mogućnosti proširiti kontekst i integrirati i drugi kontekst u širu sliku, tada niti komunikacija nije moguća.

Sve ideologije koje unaprijed utvrđuju svoje partikularne interese, bez sklonosti holističkog pristupa politici tako u JOT mediju mogu pronaći neprijatelja, jer JOT ultimativno širi kontekst i postojeće pristupe prokazuje kao bespredmetne. Ono što često volim spomenuti jeste da se s ljudima politički ne nalazim po pitanju zaključaka, već po pitanju samog pristupa politici. Otvorenosti, spremnosti da dijalog, spremnosti na širenje konteksta, spremnosti na prihvaćanje jednakopravnosti argumenta. I taj pristup, takvo mišljenje u biti možemo proglasiti ideologijom JOTa.

JOT tako mada je isključivo komunikacijska platforma, upravo zbog stroge kompatibilinosti sa takovim otvorenim pristupom na temelju jednakosti, postaje savršen alat za demokratsku opciju, nešto što je prije informatičke revolucije bilo ukratko nezamislivo uopće za definirati. Naime, sam aspekt komunikacije nije bio značajan, jer se komunikacija do sada svodila prvenstveno na uske kružoke istomišljenika na mikroplanu, političku trgovinu na planu visoke politike i PRu na planu masovne komunikacije. Sama pak misao širenja konteksta tako nije bila nešto opipljivo, pa tako niti prepoznato kao ključan parametar definiranja opcije.

U informacijskoj eri, u informacijskoj revoluciji, tako u pravi plan upravo dolazi pitanje komunikacije i temelji definiranja rasprave na kojima počiva i proces političkog odlučivanja. Ne dogmatski stavovi (informatička revolucija oštro gazi dogmu), već pristup raspravi.

Tako mogu zaključiti da nova ideološka podjela na kontekstualno zatvorene i otvorene, postaje temeljna podjela gdje su prvi nekompatibilni sa novim trendovima, te polako is sigurno gube svoj utjecaj, dok su drugi po svojem temeljnom uvjerenju upravo demokrate, sposobni da sudjeluju u javnoj raspravi BEZ FIGE U ĐEPU i da tako generiraju moć javnosti koja bi uskoro mogla postati alfa i omega političkog procesa.

JOT tako mada nije ideologija, zbog stroge kompatibilnosti sa načinom mišljenja jednog ideološkog grozda i inkompatiblinosti sa načinom mišljenja drugog ideološkog grozda, tako se može smatrati i ideologijom nove informatičke ere.


Forum (Dom naroda) kao nulta točka izlaska iz političke krize

Forum kao ground zero novog poretka

U postideološkom smo dobu. Ideologije 19og i 20og su mrtve. Liberali, anarhisti, feministkinje, konzervativci, komunisti, fašisti politički su marginalizirani, a njihovi poklonici predstavljaju uske klike međuindoktriniranih zatvorenih sustava neinteresantnih političkoj zajednici.

Kad ste zadnji puta pričali s nekim/om liberalom, anarhistom, feministkinjom, konzervativcem, komunistom ili fašistom, a da vam je njihova priča zvučala iole suvislo? Ako pogledamo otvorene diskusijske forume, recimo pollitika.com, prilično je očito da takvi zatvoreni sustavi predstavljaju idejni atavizam interesantan isključivo onome tko ga zastupa.

Zatvoreni, strogo definirani kontekst koji funkcionira samo na specifičnim primjerima, dok ih drugi primjeri u demaskiraju u svojem apsurdu, više nikome nije interesantan. Stranke koje su utemeljene na takvim ideološkim atavizmima još su samo zadržale zastave podobne za grupiranje stoke, no ideologija, ona je nestala još sa padom Berlinskog zida.

Apsurd takvih političkih zorova dodatno je pokopao internet sa otvorenim kontekstom gdje čitav niz praktičnih primjera čini takve dogmatske sustave potpuno neupotrebljivima za rješavanje političkih problema zajednice.

Osnovna karakteristika ideologija 19og i 20og stoljeća i razlog zbog kojeg su iste umrle, leži u zatvorenom političkom kontekstu koji definira razne odnose dogmatski, bez da se sagleda šira perspektiva. Borba između radnika i kapitalista, između žena i muškaraca, između crnih i bijelih, naših i njihovih u kompleksnosti političkoga sustava postaje apsurdnom. Dovoljno je spomenuti samo jednu ne tako strogo definiranu kategoriju, da se cijela slika ovakve simplifikacije razbije u svojem besmislu. Dovoljno je složiti se kako postoje razni sukobi uvjetovani nekom datošću trenutka, da rigidnost tih ideologija izgubi smisao.

Tako smo se kao društvo, na svjetskom nivou našli u vakuumu. Imamo besmislene ideologije koje realno ništa ne predstavljaju, imamo ih kao takve prokazane, a potreba za artikulacijom politike i političkog nema više svoj medij.

Zatvoreni konteksti su mrtvi. Ostao nam je samo otvoreni kontekst gdje svi znamo da ništa ne znamo. I takvi osakaćeni moramo donositi političke odluke. Svjetska politička kriza počiva upravo na gubitku kursa koji je nekad određivala dogma koja se ne dira, dogma koja je danas mrtva.

Kako funkcionirati u otvorenom kontekstu? Kako donositi odluke kada znamo da ništa ne znamo? Usuglašavanjem tih konteksta i kreiranjem širokog konteksta koji će imati dovoljnu političku podršku da bude legitimiran. Dok nismo stvorili takav kontekst, funkcionirati ćemo u kriznom stanju gdje nije moguće legitimirati ništa osim sile.

Hrvatska politička zajednica, ali i ne samo hrvatska, prolazi kroz najdublju političku krizu moguće čak viđenu u povijesti. Stvaranje širokog konteksta koji bi pomirio parcijalne svjetove i tako osigurao legitimitet, način je izlaska iz političke krize.

Forum, Dom naroda, kako nam je drago, no u svakom slučaju JOT sučelje koje će omogućiti usuglašavanje konteksta SVIH zainteresiranih sudionika političkog procesa, nezamjenjiv je alat nužan za izlazak iz političke krize.

Bez takvog alata, prostora za argumente neće biti, jer komunikacija među izoliranim kontekstima nije moguća. A ako nema komunikacije, tada samo sila ostaje kao mjera oblikovanja političke

stvarnosti.

Projekt Forum, projekt Dom naroda, predstavlja ground zero za izlazak iz političke krize postideološkog doba.