O prosvjedima u glavu
Objavljeno: 27 ožujka, 2011 Filed under: Uncategorized | Tags: građanin, opći interes, ovca, ovo je evolucija, pernar, prekretnica, prosvjedi 3 komentaraProsvjedi su po mojoj osobnoj procjeni učinili političku prekretnicu i konačnu inicijaciju građanskoga društva. Najveći politički povijesni čin u Hrvatskoj ikada, neusporediv sa bilo čime.
Prvi puta su ljudi izašli u velikom broju na cestu kako bi se rješavao opći problem, ne partikularni interes sindikata, novinara, branitelja, penzionera, ostalih parazita proračuna na temelju kojih HDZ održava vlast i vodi državu neupitno u propast.
Prvi puta se nije gledala samo svoja guzica, već cjelokupno društvo i potreba društva, te se uporno inzistiralo na tome. Prvi puta su ljudi u velikom broju sagledali političku stvarnost kroz zajednicu.
Prokazane su frizirane teme lažnih zaštitnika širokog građanskoga interesa, od Crkve, medija, institucionalne oporbe, sindikata, udruga civilnoga sektora, braniteljskih udruga, eliminirana je izmišljena medijska slika političke stvarnosti gdje su SDP i HDZ opcije, dok za ostale stranke i ostala gledišta neće biti vremena još stotinu godina.
Građani, de facto heroji novoga doba (imati tu dozu odgovornosti i izaći na ulicu je uistinu herojski čin na mentalnom nivou), prosvjednici su se nametnuli kao nova politička stvarnost sa jasnom političkom porukom
gdje su i veličine poput Rohatinskog eliminirane po kratkom postupku, kao i ostale otuđene institucije u službi korumpirane sprege.
Vidjeli smo Građane, vidjeli smo građanski interes, vidjeli smo po prvi puta alfu i omegu političkoga poretka, emancipiranu od svih centara moći, spremnu da zahtjeva ono na što ima puno pravo zahtijevati i što će prije ili kasnije neupitno izboriti.
Gledajući ankete u zadnje vrijeme, prateći kuloare, u najšire društvo su penetrirale konačno relevantne teme, najšire društvo više se ne postavlja spram one izmišljene medijske slike, već spram prosvjednika i njihovih poruka.
Svijest staroga doba pasivnih promatrača je doživjela udarac od kojega se neće moći oporaviti. Usudim se reći, rođena je građanska Hrvatska.
Gdje god sam sjedio, s kim god sam razgovarao, sve one stare priče više ne prolaze, mada su mnogi zbunjeni i pomalo izgubljeni, vidim i da razni pojedinci koje izrazito uvažavam konačno izlaze iz prokazanih stranaka, jer ne mogu više podnijeti laž uskog kružoka koji nema nikakve veze sa stvarnošću.
Zadnjih tjedana me je kontaktiralo više ljudi nego sveukupno do sada da se pridružim raznim opcijama, da ih savjetujem, da osobno povedem, pasivni promatrači po prvi puta više se ne osjećaju ugodno kao ovce.
Hoće li ovi prosvjedi uspjeti u svojem deklarativnom naumu, a to su izbori odmah, možda je i najmanje bitno, jer već sada prosvjedi ne samo da su uspješni i što god dalje da se dogodilo, prosvjedi su učinili smrtni udarac političkoj laži koja se je do sada držala na staklenim nogama.
Veliki pozdrav i veliko poštovanje svakome Građaninu koji je sudjelovao u ovome presedanu. Jer ovo što ste učinili, bit će zapisano u povijesti. Konačno osjećam ponos. Hvala vam.
Građanin i Ovca.
Objavljeno: 11 siječnja, 2011 Filed under: Uncategorized | Tags: aktivni princip, emancipacija, gpgale, građanin, ovca, politička odgovornost, politički objekt, politički subjekt 3 komentaraNajčešći oblik samoobmanjivanja kojeg uočavam vezanog za društvo i društveni proces jeste da se skoro svaka Ovca samoproglašava građaninom, a u Hrvatskoj je sveukupno oko 300 Građana.
Pa tako u svakodnevnim raspravama privatno ili javno, najuobičajenije je vidjeti jednu klasičnu Ovcu kako “reži” (kad ovca mekeće, ona misli da reži – tako se bolje osjeća) na svoje pastire, na vukove iliti na vladajuću stranku, na oporbu, na loše pojave u društvu. Ovca stalno nešto konstatira i s time je definiran odnos između Ovce i društva.
Ovca je pasivni oblik, neemancipirani oblik humanoida. Ovca je obično jako glasna unutar svojeg društva, no na otvorenom terenu u javnoj sferi, Ovca će eventualno meketati skrivena iza nekog nicka (osvrt na blogosferu).
I što će Ovca raditi i tako poskrivečki? Komentirati će opet, pljuckati po svemu i tu će biti kraj njezina “građanskoga” duha.
Više manje, 4 500 000 humanoida u Hrvatskoj su Ovce. Ti dragi čitatelju isto tako si Ovca, osim ako nisi jedan od onih 300.
No, lako za Ovce, jer one su u biti nebitne. Jer Ovce ne postavljaju trendove, Ovce slijede trendove svojih pastira po definiciji. Hajmo malo o Građaninu. O 300 osoba koje se može nazvati Građanima?
Koja je osnovna razlika između Ovce i Građanina?
Dok Ovca bleji, kritizira, komentira, dok je Ovca objektivno pasivni element političkog procesa, Građanin
je pogađate, aktivni element političkog procesa. Građanin SKRBI o svojoj političkoj zajednici.
Građanina brine kad se nešto loše događa u njegovoj političkoj zajednici. I građanin je svjestan da je upravo na njemu kao skrbniku dužnost da riješi probleme i da se bavi rješavanjem problema.
Građanin ne proziva, on poduzima potrebne mjere. Građanin ne traži ispriku, već način.
Svatko tko gleda političku situaciju kao odgovorna osoba koja skrbi za svoju zajednicu i kojoj su problemi zajednice njezini problemi, osoba koja traži rješenja za političke probleme, ona je Građanin.
Ovca je svaka osoba koja možda uočava probleme, no ništa ne poduzima, niti gleda iz pozicije prvog lica jednine, kada se bavi nekim problemom. Ovca komentira, primjećuje i to je više manje to.
Sada kada smo definirali osnovne kategorije političkog postojanja (subjekt/objekt i bihevioristički aspekt), postavlja se pitanje što ćemo s tom konstatacijom?
Trebamo li mi Građani, nas 300 podsjećati Ovce da su Ovce, nadati se ćemo tako djelovati na njih da postanu i one Građani? Trebamo li se mi Građani organizirati i prepustiti Ovce samima sebi (ionako Ovce služe samo za vunu, mlijeko i klanje)? Trebamo li se postaviti prema Ovcama upravo na način na koji se prema Ovcama postavlja u prirodnome svijetu i jednostavno ih iskorištavati kao političke objekte? Trebamo li mi Građani razmisliti kako da konvertiramo pokoju Ovcu, kako bi nas bilo više i kako bi građanska paradigma postala dominantna (za razliku od ove vuk/ovca paradigme?)?
Što da Građanin danas radi kako bi sutra živio u boljemu društvu? I može li Građanin očekivat bolje sutra, ako se ta vrsta broji u promilima?
Nekoliko pitanja, volio bih čuti od vas Građana vaše mišljenje, a i Ovce wannabe Građani, slobodno se i vi uključite. I recite što vas sprečava da promijenite stanje svijesti i postanete Građani?