O porijeklu korupcijske mreže i preduvjetu borbe protiv korupcije

Objavljeno: 2 svibnja, 2012 | Autor: | Filed under: Uncategorized | Tags: , , , , , , , , , , | Komentiraj

Korupcija se može eliminirati ISKLJUČIVO političkom voljom. Dakle, stvaranjem seta pravila koja će pomoću mrtve, batine i transparentnosti procesa toliko otežati proces korumpiranja, da će stvar postati praktički neisplativa.

Da bi se osigurala ISKLJUČIVA politička volja da se tako nešto poduzme, potrebno je da sama politička struktura koja dobiva podršku građana u svojoj suštini dijeli interes političke eliminacije korupcije iz procesa.
I tu nastaje ogroman problem.

Stranke koje dolaze na vlast su zatvorene, netransparentne, udaljene od javnosti. Zid između građana i stranačkih struktura obično je PR služba koja nema veze sa stvarnom političkom voljom koja se nalazi u strankama, već se bavi isključivo marketingom i promocijom.

Političke strukture koje su naučile funkcionirati netransparentno, zatvoreno, od samog starta time pokazuju da zaziru od šire javnosti. Ono što je osobama u tim strankama i organizacijama u interesu na početku jeste da ih ne ometaju vanjski elementi, no ono što se po običaju nasljeđuje jeste osiguranje funkcioniranja neformalne strukture koja je stasala izvan JOTa.

Znači, kada u samom startu stranka ili bilo koja javna organizacija pobjegne od svojih građana iz oportunih razloga, kako vrijeme prolazi ima sve više i više razloga da ostane udaljena od tih grana.

Kada organizacija na samom početku ima već jasan razlog zašto da između sebe i građana postavi PR stup, onog trenutka kada dođe na vlast, kada em ima neformalnu strukturu koja funkcionira konspirativno (od samog početka), em su znatno veći napadi sa svih strana (od oporbe, licemjernih medija, stranih agentura, te zanemarivo pravičnih), em postoji i oportuni interes da se resursima upravlja na način da javnost bude isključena, jer je tako lakše, a i ostane više za svaki džep.

Vidio sam već niz stranaka u nastanku koje su se kunule u transparentnost, da bi čelništva prije ili kasnije izvela male pučeve, eliminirala nepodobne i suvereno i daleko od javnosti nastavila voditi stranku kao privatno poduzeće, naravno sa svim korupcijskim blagodatima, kada javnost ne puše za vratom, a kada se politički partneri kroz klasične trgovačke pregovore lako zadovolji ratnim plijenom.

Da se ovako nešto ne bi dogodilo kao standardni scenarij, postoji naravno i rješenje. A to je naučiti stranku/političku organizaciju od samog početka da javne stvari (politika je tako javna stvar) vodi javno, te da javnost počne doživljavati kao partnera, a ne kao potencijalnu prijetnju.

Strukture koja stasaju u polju javne, otvorene i transparentne komunikacije, za razliku od pandana koji vode politiku konspirativno/zakulisno, svoju političku poziciju su tako izgradile bez fige u džepu i kao takve su znatno jače, nego klasične pr strukture utemeljene na oblikovanim pamfletima.

Jasno, moguće je da stranka iz sustava JOTa pređe u zatvoreni proces, no inercija JOT komunikacijskog kanala, komunikacijske kulture i pravila koja iz iste proizlaze, postavljaju snažno jamstvo da se tako nešto ne dogodi. Preciznije, jedino moguće jamstvo.

Strukture koje su izvan sustava JOTa, a koje se pozivaju na transparentnost, već su se pokazale kao nevjerodostojne, što je potpuno i razumljivo s obzirom da dolaskom na vlast, nastaje samo još čitav niz dodatnih razloga zbog kojih bi državni i javni poslovi ostali netransparentni, udaljeni od očiju javnosti.
Vladajućima je tako funkcionirati jednostavno, jer drukčije niti ne znaju, a istovremeno se rađa znatna sloboda upravljanja državnim resursima, nešto što čovjek kao oportuno biće po običaju želi i uspješno izracionalizira, bez obzira što će šira javnost tako nešto proglasiti koruptivnim djelovanjem.

Zaključak. Ukoliko politička organizacija nije JOT, a poziva se na transparentnost rada javne uprave, govorimo o tipičnom političkom mučku kakve smo vidjeli na desetine i stotine, često i od ljudi koji su krenuli s iskrenim namjerama.

Ukoliko je politička organizacija JOT, pitanje transparentnosti, otvorenosti, javnosti rada je u njezinoj suštini, te takva može uspješno i da se bavi borbom protiv korupcije. Jer njezina struktura po definiciji nije konspirativna niti koruptna.

Želite riješiti korupciju? JOT je jedino rješenje. Svatko tko tvrdi drukčije, tko tvrdi da će dolaskom na vlast promijeniti pravila djelovanja koja mu tek tada više neće ići na ruku ili je jako naivan ili laže.

O osobnom izboru za Sabor 2011

Objavljeno: 23 studenoga, 2011 | Autor: | Filed under: Uncategorized | Tags: , , , , , , | 1 komentar

HDZ naravno ne dolazi u obzir. Razni suicidalci su mu se priključili tipa Vesna Škare Ožbolt, što je dobra stvar, jer je paket apsolutno neprihvatljivih sada jasniji. Svi koji šuruju sa HDZom nakon svega, ne mogu biti ozbiljan izbor.

Kukuriku koalicija. ZG Holding, nepotizam, klijentelizam, neriješeni slučajevi krupnog kriminala. Srečko Ferenčak i Mislav Žagar kao prihvatljivi kadrovici za Pusičku. Milan Mesić neprihvatljiv kadrovik. Milan Bandić stara pjesma, Jakovčić nešto novija. Puno repova, puno sumnjivih poslova. Kao šlag na tortu višestruka prevara u Saboru svojih birača. Sjetimo se referenduma za NATO, sjetimo se zakona o referendumu. To su samo dva detalja koje sam osobno pratio. Vjerujem da bi lista bila poduža. Govorimo o koaliciji koja nije oprala svoje grijehe sprege s kriminalom u prošloj vladavini, iste gura pod tepih. Vjerodostojnost nula. Naravno da ne mogu glasati za takvu opciju.

Istina. Velik dio ekipe će se polakomiti, sita HDZa i raspadanja scene po šavovima. Željet će privid mirne luke, ekipe koja će kakti rutinski odraditi posao i uvesti nam neki suvisao doživljaj cijelog procesa. Šarena laža, izgovor. Imali smo istu ekipu već jednom na djelu, svjetska politička scena koja je uzor Kukuriku koaliciji, ne može se nositi sa težinom problema opće sistemske korupcije i pojačanja radikalnih tenzija. Ne vidim razlog zbog čega bih gajio trunku povjerenja da će ekipa doživjeti veliku spoznaju. Umjesto toga, malo će umiti situaciju, držati privid političkog oporavka, poticaj narodu za ulazak u EU i birokratski žrvanj. Sprega sa antipolitikom će ih natjerati da se nastave dodvoravati centrima moći koji nemaju veze sa javnim dobrom.

Kao što kaže G-News Kukuriku = HDZ. Malo mekši, civiliziraniji, ali jednostavno nešto što nam neće donijeti bolje sutra. Tko nam ostaje? Orijentirao bih se na opcije koje su u javnosti često zastupljene na ovaj ili onaj način, opcije koje su nam pokazale da postoje. Neću se baviti satelitima duopola, Bandićem, Jambom, Kerumom, HSPom, HDSSBom, SUom jer to su stranke koje igraju istu igru (koaliranje na lokalnoj razini i prihvaćanje antipolitike kao suštine procesa). Neću se baviti niti čudnim strankama i listama za koje nitko nikad nije čuo, a vijerovatno su odlučile izaći na izbore da se izreklamiraju.

Ukratko, gledam svježe stranke i grupacije koje mogu okrenuti novi list, a koje nose barem neki politički kapital. Možemo spomenuti HSLS koji je napravio priličnu čistku u svojim redovima. Kaže Kosor da govorimo o tipa pola članstva. OK. Dorica Nikolić je još uvijek na starom mjestu, što ne obećava puno, duh organizacije i trulih kompromisa i dalje vonja. Ali Darinko mi korektno zvuči. HSLS mi predstavlja idejno mogućnost izbora. Povukli su se davno, maknuli iz stranke pola vrhuške, okrenuli retoriku za 180 stupnjeva. Vonj je istina i dalje tu, ali moram priznati određeno osvježenje.

Druga stranka su naravno Laburisti. Lesar se maknuo od establishmenta dosta davno. Nakon toga populistički skuplja bodove, nije da ostavlja dojam političkog suverena, ali je radilica (ala Olić) koja će slušati ljude oko sebe, dizati teme koje bi mu se mogle činiti aktualnima bez obzira što su no no za establishment. Lesar se pokazao solidnim likom u Saboru i želim ga opet vidjeti tamo. Istina, Lesar se ne kandidira u mojoj jedinici (prva). Ostatak ekipe je nepoznat, Vukšić nije bloger, znači ne koristi najjednostavniji medij za javnu raspravu, to mu je velik minus. Nemam neko povjerenje u Lesarovu ekipu, osim u Vuljanića, tako da bih eventualno i za njega glasao. I tu je istina pogreška Lesara jer je samo sebe brendirao, tako da su Laburisti ukratko Lesar. Da je u mojoj jedinici na listi Lesar bi bio moj kandidat.

I sada ulečem u znanstvenu fantastiku. Ivan Pernar. Vjerojatno će se većina ekipe zgroziti pomisli da sam ga uzeo u obzir. Reći ću i razlog. Jer apsolutno odstupa od ostatka ekipe i onoga na što smo naučili i što tipično očekujemo od ekipe. Pernar je sve suprotno. I po dobrom. ali i po lošem. Izrazito neumjesan, iritantan, stvari koje jedino krase našu ispeglanu birokratsko političku scenu kojoj hrlimo zbog dojma sigurnosti.

Ima samo jednu agendu (mada sam osobno bio u prilici i da se uvjerim da ne pada na provokacije, odnosno da ima jaku kičmu, što ukazuje na potencijal lidera), ali i to je puno više od beskarakternosti ostatka scene. Scene koja je i one agende za koje se je zalagala, iznevjerila, tako da su odlučili ne baviti se više time. Dalje. Pernarova inovativnost u gerila marketingu (uključujući napad na Šeksa u Belom Manastiru), skupa s vrućom temom ukazuje na visok potencijal kreiranja totalnog nereda u saborskoj autocenzuri, što nam je izrazito potrebno.

Mada je Pernar kao izbor nešto nezamislivo većini ekipe jer se prosječan čovjek mora suočiti sa previše predrasuda da bi ga uzeo u obzir, ono u što ne sumnjam jeste da bi Pernar u Saboru napravio čudo. Bio bi dosadan sa monetarnom politikom, ali jeli to zapravo uopće loša stvar? Pernar ulazi u tematiku koja do nedavno nije niti postojala, a predstavlja bazu ekonomskog procesa, meni se to sviđa.

Pa tako, Laburisti su mi bili očekivana stranka za glas protiv duopola, na temelju Lesarova političkog kapitala i povjerenja da se neće kompromitirati olako. Znači ziceraška stvar za svakoga tko ne može glasati za one koji toleriraju kriminal u svojim redovima. Istina. Lesar je politički fejker bez vizije, demagog, populist i to su loše strane. Istina, sve to i dalje je daleko iznad onih koji zbog koketiranja s kriminalom ne mogu biti izbor onima koji taj element smatraju nultim pitanjem uspostave demokratskog poretka. Znači, glasao bih za Lesara, ali bez očekivanja i nekog velikog žara.
HSLS se mora još izvjetriti, mada ima izrazit potencijal zbog realnog udaljavanja od kriminalnog elementa stranke.

A Pernar? U biti jedini lider koji je danas vidljiv na političkoj sceni. Sa svježim pitanjima, iritantnom pojavom, strahom zbog svemirskoga doživljaja (čudak, samim time teško mu možemo dati povjerenje, za razliku od profinjenih lažnjaka), temama koje diže u novi plan, kičmom, upornošću i usudim se reći pozitivnim ludilom. Do prekjučer mi nije bio izbor, dok mi frend nije rekao da će za njega glasati, što mi je u glavi prvi puta Pernara postavilo kao izbor, a ne redikuloznu pojavu. I nakon promišljanja, u biti čini mi se da je Pernar uz Lesara jedini zaslužio da bude u Saboru.

Kako je Pernar na mojoj listi, izgleda da će dobiti moj glas.

E da. Grubišićeva lista. Ne vjerujem moralizatorima, stvar mi tu vuče na Budišu. Ali, da sam u njegovoj izbornoj, bio bi mi realan izbor. Ostali kandidati su generalno nepoznati, a one koje poznajem ne nose politički kapital, već su prije sumnjiva roba. OK. Ako netko prepozna i ima povjerenje u kandidata koji je prvi na listi, neka javi i neka ga promovira. I to je to.

Ostale stranke, volio bih od vas čuti koje stranke vama predstavljaju izbor i koje bi trebalo obraditi. Od liste do liste. Čisto zbog potencijalne usporedbe. I pitanje naravno za koga ćete vi glasati i zašto?

Da ne zaboravim. Lako promijenim mišljenje, ako sam nešto propustio. Kako vam se čini moje razmišljanje? Bitni parametri, razlozi zbog kojih se odlučujete na izbor i tako dalje. Hajmo malo prodiskutirati sa svrhom da na biralištima donesemo najbolju informiranu i kontekstualiziranu odluku.