Gdje sam zapeo? Gdje smo zapeli?

Pred nekih 8 godina imao sam viziju koja će promijeniti svijet. Radilo se o ideji Internet demokracije. Uspostavi novog političkog poretka, stvarnog demokratskog.

U Internet demokraciji naime sve počiva na javnosti. Javnost je alfa i omega političkog procesa. Politički akteri, slobodni pojedinci-građani široko su promreženi, preko dvije tri osobe, svatko je sa svakim povezan. Odluke donose kroz delegiranje i javnu raspravu najvjerodostojniji pojedinci (mjerenjem mreža stvar je postala relativno lako izvediva) uz oko zainteresirane kritičke javnosti.

Tko se počne “čudno” ponašati, javnost zahvaljujući JOTu stvar vrlo brzo uočava i sanira tako da praktički nema mjesta za muljanja, jer prebrzo dođu na naplatu.. Objektivni stavovi, maksimalno ogoljeni od skrivenih agendi postaju nositelj javnoga mnijenja i same političke volje koja upravo počiva na snažnoj javnosti.

Političari i dalje postoje, no oni sada oni povezuju široku javnost i stručnu javnost, jamče svojom reputacijom vjerodostojnost donositelje odluka, motiviraju, drže najširi kontekst pod okom. Slobodni građani prema svojim preferencijama daju svoj doprinos društvu, kroz znanje, informacije, rasprave, odlučivanje, vođenje, podršku lojalnost cijelom sistemu.

Ideja u suštini samo preuzima najjače mehanizme mrežnog upravljanja i open sourcea i idejno ostvaruje idealnu vladavinu najboljih gdje upravo javnost utemeljena na jednakosti utvrđuje tko je najbolji, tko su najbolji i za što? Izrazito fleksibilan, dinamičan sistem gdje nema svetih krava, niti lako izvedive bilo kakve uzurpacije zbog uspostavljene temeljne međuovisnosti u svojoj krajnosti.

Tko ne želi da najkvalitetniji pojedinci kreiraju političke odluke uz budno oko zainteresirane javnosti, taj mi mije poznat. Istina, nužno je nadići ideologizaciju prošlih režima, imati na umu činjenicu i da je tzv. Slobodni svijet u suštini oligarhija sa svojom prikladnom apologetikom, te praktički u potpunosti lišeno od ideologizacije od početka probirati argumentaciju i na njoj graditi konsenzus ili jednostavno široku političku podršku pogotovo u osjetljivim političkim temama.

Internet demokracija je promjena organizacijske paradigme iz zatvorenih u otvorene sustave, iz nedemokratkog u demokratsko okružje gdje politika znači JAVNA STVAR.

Nakon što me je vizija pridobila, bilo je pitanje kako realizirati ovaj koncept? Kako je poredak utemeljen na slobodnim pojedincima-građanima, djeluje mi očito da je potrebno okupiti te pojedince na nekom virtualnom mjestu, isprobati nulte kriterije (teško da zadrti komunjara i ustaša mogu uopće raspravljat), isprobati razne mehanizme mjerenja mreže (čitaj izglasavanja), te kroz vrijeme odabrati mehanizme koji imaju potencijal za legitimacijom novog političkog tijela.

U biti 3 laka koraka.

No, prošlo je nekih 8 godina od kako me je ova jednostavna ideja pridobila, a negdje je zapelo.

Pokazalo se je naime da u Hrvatskoj imamo možda 30tak slobodnih ljudi. A potrebno je 30tak tisuća. OK Da pojasnim odmah i što u ovoj definiciji znači slobodni ljudi? To su naime pojedinci koji se za početak uopće usude reći JA POSTOJIM (anonimci ovdje ispadaju), no kojima to nije u opisu posla gdje kroz to postojanje zarađuju za kruh (profesionalni civilni sektor u imperativu ima plaću, ne opće dobro), već su jednostavno građanski emancipirani i preuzimaju aktivnu odgovornost (i tu ispadaju i oni što nisu ispali ranije na pollitika.com-u)

Ideja Internet demokracije počiva na slobodnim, emancipiranim građanima no njih na žalost NEMA. Odnosno nema ih niti 100. To je malo, moram primijetiti.

I što sada dok mi nemamo javnost, već nam pod javnost podmeću sektor koji od toga živi?

Zaboravimo malo na moj motor, moju viziju, moj san o poretku koji se konačno može proglasiti demokratskim. Recimo da taj detalj uopće nije bitan. No, što mi uopće možemo očekivati u društvu gdje se politički emancipirani mogu nabrojati na prste jedne ruke?

Ja imam problem sa građanskom emancipacijom, no čini mi se da je upravo ovo NAŠ problem. Što se uopće može promijeniti na bolje bez jake javnosti? Sa istim protagonistima i realno govoreći uplašenim građanima koji se ne usude niti javno progovoriti, a kamoli što više od toga?

Vrtimo se već 3 godine na pollitika.com-u iz pozicije komentatora, tu i tamo poskrivečki navijamo, a stvari ne idu previše na bolje. Gdje je zapelo? Jel moguće da je problem upravo u detalju građanske emancipacije?



Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s